TKO ZNA

Šime Zdrilić
staza2Sumanuto se danas korača kroz  čistinu.
Staza jasno pokazuje put
Al se pijano uvijek zastrani.

Ne postoji pravilo kako se stigne,
Tko zna,
Cilj putovanja možda je vidljiv samo određenima.
Možda je cilj neopterećen ljudskim.…

više

OSJEČKA RASPJEVANA JESEN

Toga subotnjeg poslijepodneva umislio sam si da čujem violinu

Slavko  Žebić
DSC09719
Tako nam je malo potrebito za sreću, a najčešće zaključimo kako nam je baš to malo nedostajalo.

Sentenca je to našeg nobelovca Ive Andrića, činjenica koja nas redovito prenerazi, ali opetovano se moramo složiti kako je bio u pravu. I svojevremeno i dan-danas.

Međutim, jedna obična šetnja perivojem kralja Petra Krešimira čovjeka može učiniti sretnim. Da posve sretnim. Osječki akademski…

više

SINU ZA GODIŠNJICU

Noćas sam sanjao djevojku crne kose, očiju boje mora…

Ante Skazlić

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Hermann H. Eickhoff

U malom ribarskom mjestu, u uvali jednog sjevernodalmatinskog škoja sve je vrvjelo turistima. Iako, bio je tek početak turističke sezone. Mnogi su već desetljećima dolazili na ovaj škoj opčinjeni njegovom ljepotom.

Tri domaća studenta Lovre, Tonko i Mislav sjedili su na terasi kafića Dalmatinske noći, kao i obično. Svakoga jutra ispijaju kave i prepričavaju događaje studentskih dana, s ponekim pogledom na…

više

OPROŠTAJ

Joso Špionjak
20100701_1Ubrzano kuca stari sat.
Da li na daleki put poći kani?
Ili, pak, broji teške dane,
koji su gusto posijani?

Lagano dogorijeva svijeća,
Al’ još uvijek joj plamen jak,
Ah, živote naš, velika si sreća,
U kojoj drijema prolaznosti znak.…

više

DIJASPORSKA TRILOGIJA

Emilija Herceg Martić
article_big_1256224745iseljenici1.
Iz oblaka tmurnog rađa se zvijezda
Zvijezda koja bdije nad zemljom mojom.
Ja napuštam je sad opetovno
I brda njena i more
I gradove i ljude
Nosim u duši svaku toplinu
Upaljenog svijetla prozora kuće hrvatske.
Ja upijam sliku starca što sakuplja flaše stare…

više

LIJEPA SI ZEMLJO MOJA

Jure Kaštelan
vm-ivekovic-dolazak_hrvataDevet zora niz devet tvojih voda,
Niz vode plove same krvarine.
Koliko roblja, skela i vozara
U mrkom mraku crne carevine.

Devet zora niz devet tvojih gora,
Ognjem ti gore sela i gradovi,
Glava na koplju, trupovi na kolcu,
A iznad trupla polumjesec plovi.…

više