Igor Petrić
Kroz noć,
Nježno, šaptom
Padale su kiše,
Nošene vjetrom
Na krilima samoće,
Kroz tvoje ruke
Nijemo dotičući crnu zemlju
Po kojoj,
Usamljene stope hode
…
Kroz noć,
Nježnije no prije,
Padale su kiše
Puneći rijeke života
Koje šaptom
Kroz tijelo teku,
Ostavljajući znamen postojanja,
Što generacijama prenosi se očima
Plavog odsjaja
…
Kroz noć,
Nježno, šaptom
Padale su kiše
Nošene vjetrom
Tvojih usnulih života
U kojima,
Tvoja osobnost<
Sjaji kao svjetionik
Zaboden u bespuću svemira
…
Kroz noć
Nježno, šaptom
Padaju kiše.