Ivica Grgić
Duboko iz crne utrobe zemlje
k’o marljivi mravi u svome trudu
garavih lica na svjetlost dana
rudari vade vrijednu rudu.
Njihove ruke su željezo kruto
s čela im curi prljavi znoj
s kaciga lampe što svijetle u tami
posule oknom zvjezdani roj.…
Ovo je jako čudna priča
U noćima kad aveti gmižu
Još jedno
Ja volim kad u sumrak violina plače
Usnula divljino
Ništa,