Ivica Grgić
Duboko iz crne utrobe zemlje
k’o marljivi mravi u svome trudu
garavih lica na svjetlost dana
rudari vade vrijednu rudu.
Njihove ruke su željezo kruto
s čela im curi prljavi znoj
s kaciga lampe što svijetle u tami
posule oknom zvjezdani roj.
Znaju da poguban posao rade
želja za kruhom tu ih još drži
u svakome danu tek jedna je briga
samo da staro okno izdrži.
Drago mi je ovog vrsnog pjesnika čitati na ovim stranicama. Pjesma Rudari pokazuje kako izričaj vezanog stiha može biti prirodan, spontan i lijep.