događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Moj Junak je napunio 16 godina. Viši je od mene skoro za glavu.Ima taj moj Junak sto mana. A tko ih nema?
„Mama, ja sam dobio jedinicu!“ javlja se on meni jednog dana nakon škole. Ja malo šutim, onda mu kažem: „Pa dobro!”
Ne galamim, ne vičem. Ne vrijedi. Trebam imati taktiku i naći rješenje za njegove probleme.
Kraj jezera jedna kuća mala,Čekajući ga, promatrala je zadnje zelene vlati trave, kristalno bistru vodu, tirkizno-plavo nebo, oblačiće iza kojih se skriva zubato sunce, i puno, puno drveća koje se zrcali u jezeru pitajući: “Tko nam je odjenuo ovu neobičnu odjeću? I u ovom jednoličnom ruhu izgledamo prelijepo i divimo se svom odrazu u zrcalu bistre vode.”
A je li ona dočekala svog dragog? Mi to ne znamo!Možda će on doći nekako s proljeća kada se priroda probudi, a s njom se opet rasplamsa i – ljubav?
“Tko je jednom bio u toj našoj drevnoj šumi (…) taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanim ravnim brazdama (…) orijaši snagom, prkose buri i munji. (…) Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nada sve, on je u njoj kao u svojoj kući…” (J. Kozarac- Slavonska šuma)
A kada jesen doskakuće na krilima vjetra, u paleti boja, na sagu šuštavog lišća, u crtovlju najrazličijih zvukova, onda kažemo: “Ona je tu!”
U sjeni hrasta ili nekog drugog drveta, na tvrdoj sjedalici kamena, na šumskom proplanku obasjanom posljednjim zrakama Sunca, opet ponavljamo: “Ona je tu! U sjeni hrasta! Ona, jesen je tu!”
Kad jesen zajeseni, sve oko nas vrišti od različitih kontrasta. Među njima najuočljiviji je kontrast boja; kontrast toplih i hladnih, primarnih i sekundarnih boja, komplementarni kontrast… tekst i foto: Alfred Matijašević
Jesenja jutra pružaju ponekad nevjerojatne prizore. Bilo da je magla zarobila svo prostranstvo ili se pak fina rosulja okušala ukrasiti protkanu paučinu, prizori su fascinantni.
Dok ne grane sunce, lagani povjetarac poigrava se razasutim biserjem; ali kad se sunce pojavi, sva raskoš dolazi do izražaja – pozadine u predivnome zelenilu, ali i u kapljicama oslikana okolina.…
tekst i foto: Alfred Matijašević
Stigla je jesen. Ogoljele voćke, šumsko drveće još čuva svoj zeleni veo, koji polako mijenja boju prema zlatno-smeđoj nijansi. Možda se zadrži još neko vrijeme, ali bojim se, da će ga jaki jesenski vjetrovi i pljuskovi kiša ubrzo skinuti i neće mu dozvoliti da zasja u još ljepšemu sjaju.
Današnji dan je tako nekako započeo, s jakim nevremenom još prije zore, pa rosuljom tijekom dana do pred večer, sunce je…
Ah, te ljepote! Ljeskove vode, 20 km od Slavonskog Broda.… 
Ovo su posljednji trenuci raskošnih boja japanske trešnje u ovoj godini.
