Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Strah je prirođen svim živim bićima, samo ga netko zna dobro prikrivati. I moj Junak ponekad se boji. No, on ima uzor u ocu koji je u njegovim očima pravi super – junak.
Jednom prilikom, pri razgovoru za upis u srednju školu, Junak opisuje svoga tatu kao čovjeka nadnaravne moći.

Probudih se, otvorih prozor, kad gle! Ulice, krovovi, drveće, grmlje… sve se od prvog snijega zabijelilo. Napadao te noći podosta. I sve nas iznenadio.
Predvečerje na blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika koji je zbog svog propovijedanja Isusovog nauka bio osuđen na kamenovanje.

Magla! Magla mističnim neprozirnim plaštem prekriva sve. I rijeku, i šumu, i puteljak što vodi tko zna kamo…
Jesen je tu u svoj svojoj ljepoti; jutra maglovita i poprilično svježa, dan sunčan s daškom vjetra, inje se opire skoro cijeli dan sunčevim zrakama, a suton kao iz bajke.
……