tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
„Svoju dugu stavljam u oblak i ona će služiti kao znak saveza između mene i zemlje. I kad god navučem oblak nad zemlju, tada će se u oblaku pojaviti duga…“ (1. knjiga Mojsijeva 9-13, 14)
A ako je i ne prepoznamo na nebu kao dugu, pronaći ćemo je u oblacima koji su obojeni njenim bojama.…

Ova zima, bit će za pamćenje!
…
Strah je prirođen svim živim bićima, samo ga netko zna dobro prikrivati. I moj Junak ponekad se boji. No, on ima uzor u ocu koji je u njegovim očima pravi super – junak.
Probudih se, otvorih prozor, kad gle! Ulice, krovovi, drveće, grmlje… sve se od prvog snijega zabijelilo. Napadao te noći podosta. I sve nas iznenadio.
Predvečerje na blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika koji je zbog svog propovijedanja Isusovog nauka bio osuđen na kamenovanje.