događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Komentar na prilog “Poznati pobjednici likovnog natječaja”
Marija/ 26.03.2018./ Vidim da se često spominje ime mentorice Ljiljane Rinkovac. Čestitam joj iskreno i od srca, kao i i njenim učenicima.
Dok sam i sama radila, izuzetno sam se radovala svakom uspješnom postignuću pa su i djeca dijelila moju radost, uzbuđenje i ushićenje.
Čestitam i organizatorima koji su zasigurno ponijeli najveći teret.…
Komentar na prilog “Mala žena”
Marija/ 10.03.2018./ Mali, mali čovjek, ali ipak – čOVJEK koji će jednoga dana
nastaviti našim koracima.
I zato, mala ženo, rasti sretna i zadovoljna sve dok si okružena pažnjom i ljubavlju tvojih milih i dragih!
Komentar uz tekst “Što piše u Pariškoj izjavi”
Ivica Košak/ 19.01.2018./ Što nam to treba?
Samo muhe leta na svako govno, a HRVATI kao da čekaju uvijek neki novi memorandum ne bi li sami sebi utjerali nešto straha u kosti.
Kome je “Pariški memorandum” namijenjen?
Nije baš tako davno da je Jovan Dučić skresao Hrvatima u lice kako su najhrabrija nacija na svijetu. Ne zato što se ničega ne boje, nego zato što se ničega ne srame!…
Komentar na tekst “Kako sam pobijedila sebe”
Jelena Nikolić/02.01.2018/ Ovo je tako moćno napisano, da se koža ježi kada se čita.
Nažalost, svaki danom sve je više takvih ljudi, koji nastoje da druge povrijede, i liječe se tudjim bolom.
Moj savjet, ne stavljati fokus na njih, čim se to radi, onda oni rastu mi se smanjujemo, osim toga čim oni stavljaju fokus na nas, znači da vrijedimo, a da su životi tih ljudi prazni. Ja gledam to tako.…
Komentari na tekst “Pišem pismo tinta mi se proli…”
Slađana Domladovac/17.12.2017./Poštovana Sonja, nažalost u potpunosti razumijem zabrinutost, a pomalo i ogorčenost Vas i svih čestitih hrvatskih iseljenika koji su mnogi nakon teških okolnosti donijeli ne manje teške odluke, te otišli iz domovine gradeći život u tuđem svijetu.
Istovremeno ste čuvali i sačuvali svoj hrvatski kulturni identitet, integrirali se u društvo strane zemlje, postali uspješni i uzorni ljudi, ne samo u svojim sredinama, već i šire.…
Marija/ 06.12.2017./ I kad bismo stotinu godina imali, uvijek bi nas razveselio nekakav sitni znak pažnje. Posebice u vrijeme kada se sve dijelilo „na kapaljku“. Sigurno zato sve je bilo slađe i dragocjenije. Ni jedan blagdan nije prošao bez nekog sitnog poklončića. Mama, tata, iako ste već na nekom drugom mjestu, sigurno čujete ovo moje: „“Hvala vam na mojim djetinjim uspomenama!“…
Komentar na tekst naslova Zvjezdica
Slavica/ 19.11.2017./Za vrijeme rata sam upoznala mnogo žena i djece iz Bogdanovaca i Vukovara. Evo jedan detalj koji rijetko spominjem.
Moja prija Kata i ja smo pričale i ona je probala moje nove lakirane sandale proizvedene u Borovu u kojem je ona zaradila mirovinu. Rekla mi je da joj se jako sviđaju.
Taj dan smo ju zadnji puta vidjeli, vratila se u Bogdanovce i tamo …
Komentar na tekst “Moje dugine boje”
Slavica Sarkotić/ 09.11.2017./Srce! Vi ste samo srce, draga Junakova majko! Zato je i Vaš Junak takav. Lijepo je što mu u školi pomažu i što ga vole, ali osnovne smjernice za život dali ste mu VI. I na tome Vam treba čestitati.
Naravno da je Junak normalan. Normalni su svi koji svijet čine boljim, na ovaj ili onaj način.
Treba vjerovati u svoju djecu, treba ih učiti da čine dobro, baš onako kako to Vi činite, i rezultati neće izostati.
A različitosti? One nas samo obogaćuju.…