KOMENTAR TJEDNA

Komentari na tekst “Pišem pismo tinta mi se proli…”

Slađana Domladovac/17.12.2017./Poštovana Sonja, nažalost u potpunosti razumijem zabrinutost, a pomalo i ogorčenost Vas i svih čestitih hrvatskih iseljenika koji su mnogi nakon teških okolnosti donijeli ne manje teške odluke, te otišli iz domovine gradeći život u tuđem svijetu.

Istovremeno ste čuvali i sačuvali svoj hrvatski kulturni identitet, integrirali se u društvo strane zemlje, postali uspješni i uzorni ljudi, ne samo u svojim sredinama, već i šire.…

više

SLAVLJE U SUSRET BOŽIĆU

Što nam rade naši u Makedoniji

tekst: Ljerka Toth Naumova
foto: Nenad Nemet
DSC_0257Skopje
/ Proslava blagdana Svetog Nikole održana  je 15. prosinca  u svečanoj dvorani škole „Dimitar Miladinov“ u Skopju.

Doček zaštitnika djece u prepunoj dvorani  priredila  je Zajednica Hrvata, Ogranak Skopje.

Predsjednik Ogranka, Nenad Nemet, otvorio je ovu lijepu tradiciju od koje  se…

više

MOJA LIPA IKAVICA

tekst i foto: Marija Kukić
25498018_1021587064650486_5558212997153253788_nKad sam bila dite, učila me mati pripovidat’, divanit, a ja mislila da tako mora i drugačije ne more bit’.  U okolini moga sela, u samom selu, ali i u kući govorili su: mliko,dite, srida, snig, cvit, pripovidat’ i sl…

Polaskom u školu uvidila sam da se u školi drugačije pripovida nego u roditeljskoj kući. Tako je odjednom mliko postalo mlijeko, dite je sada dijete, srida je odjednom srijeda, a cvit se rascvito u cvijet. Danas još samo najstariji ljudi znaju riči s „i“, ali dica, mladi? Oni ne znaju našu prelipu ikavicu.

Da bi se ikavica Požeštine sačuvala od zaborava, članovi Udruge zavičajnih pisaca „Matko Peić“ poduzeli su konkretne korake. Umirovljeni učitelj Hrvatskog jezika Ivan Abibović pohodio je neke škole Požeštine te učenike upoznavao s ikavicom.…

više

JEDNOM I (ZA)UVIJEK GASTARBAJTER

piše: Viktorija Banić
Ništa osim šume. Zelenih, gustih krošnji, pitomog mirisa omalenih proplanaka i teškog uzdaha umorne zemlje koju čuje samo onaj tko s nje potječe. Samo to. Vinku je bilo dovoljno, uz čudan osjećaj topline koja nekud odlazi odnoseći potmulu bol iz polomljenih kostiju. Zadnji put.

A nije uvijek bilo ovako. Bio je i on jednom mlad, puno mlađi od sadašnjih domalo sedamdeset. Sedamdeset… Kako to sada beskonačno zvuči.…

više