KOMENTAR TJEDNA

Komentari na tekst “Pišem pismo tinta mi se proli…”

Slađana Domladovac/17.12.2017./Poštovana Sonja, nažalost u potpunosti razumijem zabrinutost, a pomalo i ogorčenost Vas i svih čestitih hrvatskih iseljenika koji su mnogi nakon teških okolnosti donijeli ne manje teške odluke, te otišli iz domovine gradeći život u tuđem svijetu.

Istovremeno ste čuvali i sačuvali svoj hrvatski kulturni identitet, integrirali se u društvo strane zemlje, postali uspješni i uzorni ljudi, ne samo u svojim sredinama, već i šire.

Prateći vas preko vaših portala, doznajem da mnogi već desetljećima žive van domovine, organiziraju svoja društva, udruge, aktivno i radosno njeguju svoju kulturnu tradiciju za buduće naraštaje i s ljubavlju održavaju veze s Hrvatskom, prijateljima i događanjima koja se tiču ne samo njih, nego svih nas, Hrvata u domovini i izvan nje. Nije vam bitno jeste li članovi neke stranke i je li vam predstavnik diplomat kum. Bitno je da je pošten čovjek koji može moralno i s punom odgovornošću, ali i profesionalnošću, obavljati posao koji mu je povjeren. Posao kojim će služiti drugima, a ne koji će služiti samo njemu.

U tome jest bitna razlika poimanja mnogih društvenih i državnih uloga, koju nažalost mnogi danas kod nas u Hrvatskoj ne razumiju ili ne žele razumijeti. Očigledno je da takvo poimanje nameće se i izvan njenih granica.

Pojam „služenja – savjetovanja“ preinačuje se jednostavno, u jednom trenu, jednim mailom, u „zastupanje – preuzimanje na sebe tuđih rezultata, nečijeg dugogodišnjeg truda i rada“ , kako bi se predstavilo i istaknulo osobno samo sebe.To je jedini način kojim se objašnjava da neka osoba nakon samo tri ili manje godina rada i iskustva u nekoj sredini, može ponuditi sebe kao „savjetnika“ i još neobičnije, biti potvrđena od najvišeg tijela u Hrvatskoj. Stječe se dojam da je postavljena ne da savjetuje, jer tome nije dozorila, već da predstavlja – zastupa druge koji su godinama stvarali i nešto stvorili kako bi automatizmom, a da u tome nije niti sudjelovala, sve rezultate pripisala sebi, određenom skupu ljudi, pa tako možda i političkoj stranci.

Ne sumnjam da će mnogi mladi došavši u stranu zemlju osjetiti i i nastaviti graditi taj duh hrvatskih iseljenika koji živi u svijetu već više od stoljeća, no tri godine za jedno dublje iskustvo jasno je da nisu dovoljne. Sigurna sam da će i ovaj mladi čovjek, ali samo nakon više godina ustrajnog rada i zalaganja, moći biti čvrsta savjetodavna spona između strane i matice zemlje, ako mu neće biti važna politička pripadnost i predstavljanje samo i osobno sebe.

Žao mi je da se ovakva tragična šablona izbora i odlučivanja prenijela i izvan granica Hrvatske gdje su naši iseljenici, kako vidim, isključivo sve postigli svojom ustrajnošću i radom. U konačnici, umjesto da vas se sve nagradi dobrom komunikacijom, sasluša vas se i odgovori na vaša pitanja barem jednim dopisom, ne pridaje se pažnje ovakvom važnom trenutku.

Dragi svi, ukoliko imate snage i volje ustrajno i dalje ići putem koji ste odabrali i koji nije lak (jer stranac je uvijek stranac u tuđoj zemlji), ukoliko i dalje ne želite odustati od divnog njegovanja svojih korijena i tradicije uz svakodnevne obaveze i posao, nemojte odustati od traženja pravih odgovora i naše pomoći, pomoći matice zemlje, kao i pravih savjetnika koji zasigurno mogu biti jedino među vama, dugogodišnjim iseljenicima.

Vjerujem da će vaša čestita upornost i ustrajnost uroditi plodom.

Srdačno sve vas pozdravljam i želim vam veseo i čestit Božić, prepun slavlja i hrvatskih božićnih pjesama!

Neka vam bude opet onako topao i veseo kakvog sam jednom doživjela na hrvatskoj polnoćki u Berlinu!

Tu uspomenu čuvam još i danas, ona je prava slika vašeg zajedništva i življenja!

Sretno!

….

Edi Zelić/ 18.12.2017./ Sonja, bravo, trezven i argumentiran tekst. Iznose se činjenice koje govore same za sebe.

Meni je zapravo najfrapantniji opis tog jednog radnog mjesta „stručna suradnica, sveučilišnog specijaliste za vanjsku politiku i obrazovanje, Sektora za pravni položaj, kulturu i obrazovanje Hrvata izvan Republike Hrvatske“.

Koliko li tek Sektora, specijalista i stručnih suradnika u tom Državnom uredu RH za Hrvate izvan RH ima. Blago nam se….

A o svemu ostalom sam se već bezbroj puta izjasnio. Dakle, ideja koju sam premijerno predstavio na HIK-u 2016. u Šibeniku, a može se o njoj opširnije pročitati u Zborniku predavanja: Savjet treba ukinuti u ovoj formi u kojoj sada postoji.

Njegove članove treba birati dijaspora izravno, to jest umjesto biranja predstavnika na 11. izbornoj jedinici. Takav Savjet se treba baviti konkretnim pitanjima i problemima, a ne pametovati i filozofirati o strategijama trebalo bi-moglo bi se itd. Dakle, bili bi to stručno tijelo s odgovarajućim legitimitetom. Slično predlazem i za Hrvate iz BiH.

Ne trebaju nam zastupnici 11. izborne jedinice. Samo koštaju novaca i ne rješavaju probleme.