Jadranka Ivanović-Bolog
I čudi se dijete svojoj sjeni
sjena nema glasa,
sjena nema brata
a njen uzdah se čuje
samo odnekud po noći…
I straši se dijete svoje sjene,
ona nema osmijeha niti lica
a od vjetra i ptica ipak se prene…
I bježi dijete od svoje sjene,
a ona ga prati dok sunce žeže,
i umorno je dijete uz majku zaspalo
orošena čela od igre beskrajne …