“Smrtni udarac poeziji” ili tek naš “jal i zloba”?
prilog: Sonja Breljak
Ovih dana se na Hrvatskom glasu Berlin i njegovim fejs profilima intenzivno raspravljalo o poeziji, točnije o književnim, poetskim natječajima i nagradama, te kriterijima žirija.
Povod raspravama bila je naša objava informacije organizatora, Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHDR91.) o završetku Natječaja za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu i dodjeli Nagrade Zvonimir Golob pjesmi “Zauvijek sam”, autora Antona Kikaša iz Toronta, točnije, objava nagrađenih stihova koje nam je, na naš naknadni upit, poslao Mladen Pavković, predsjednik UHDR91.
Objava stihova koji su pobijedili u konkurenciji 178 autora iz više država, dakle, između više stotina pjesama, jer su autori slali i po više uradaka, izazvala je jednoglasno snebivanje i nevjericu, razočaranje i ljutnju.
Javljaju se brojni pjesnici i književnici iz Hrvatske, Njemačke i Švicarske. Mišljenja su kako je izabrana pjesma ispod svake razine imena kojeg nagrada nosi, točnije, kič, nekvalitetni poetski uradak, bez ritma, metrike, iznuđene rime i na razini osnovnoškolaca, te se postavlja pitanje kompetentnosti žirija i dvoji o pogodovanju autoru a ne o izboru kvalitetne pjesme.
Tekstom naslova “Smrtni udarac poeziji” na Glasu je reagirala pjesnikinja Anđelka Korčulanić, članica Društva hrvatskih književnika, autorica više zbirki poezije i naša dugogodišnja suradnica.
Na Anđelkino reagiranje objavljeno jučer, isti dan smo dobili odgovor Mladena Pavkovića naslova “Jal i zloba minorne pjesnikinje”. Kako je odgovor, ne samo “žestok”, kako to Pavković kasnije tvrdi, već nekulturno, osobno uvredljiv i ponižavajući na brojnim mjestima, šaljem u ime uredništva, sljedeći E-Mail:
– “Poštovani gospodine Pavković,
bilo je očekivano Vaše reagiranje, na to imate potpuno pravo, no čujte, takvo reagiranje ne treba i ne smije sadržavati osobne uvrede kojima vrvi Vaš tekst, poput “notorna spisateljica” “navodna pjesnikinja”, “pjesnička madam”, “stihoklepačka ličnost”, “jadni stihovi”, “može li gluplje”… Pjesnikinja, i ne samo ona, uputila je zamjerku nagrađivanju NEKVALITETNOG TEKSTA i pita se o tome što je vodilo, koji kritieriji, žiri u izboru pobjedničke pjesme? To pitanje jednom javnom natječaju i njegovu javno izrečenom rezultatu, imaju pravo svi uputiiti. A vi kao organizator možete odgovoriti na to pitanje ili ne. Bez osobnih uvreda i ponižavanja drugih ličnosti. Izvolite Vaš tekst osloboditi vrijeđanja i ponižavanja osobe koja je uputila reaagiranje i kritiku i poslati mi ponovo, rado ću takvo reagiranje objaviti odmah ujutro.”
I evo, ovo je to jutro za objavu odgovora (u drugom pokušaju) na reagiranje Anđelke Korčulanić, iz pera Mladena Pavkovića koji prenosimo u cijelosti.
“SMRTNI UDARAC JALA I ZLOBE
Reagiranje na osvrt o dodjeli Nagrade „Zvonimir Golob“
Piše: Mladen Pavković, novinar i publicist i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Nama nepoznata Anđelka Korčulanić, kao grom iz vedrog neba, javila se u svezi dodjele nagrade, odnosno natječaja „Zvonimir Golob“ za najljepšu ljubavnu pjesmu, kojeg organizira Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.). Ne odgovara joj na koji se način dodjeljuju priznanja, iako veli da nije ni sudjelovala (sic!) svojim radovima na natječaju!? Nu, mi smo se putem portala malo informirali i stekli dojam da je također riječ o pjesnikinji, ali nažalost na razini koja je za nas „ispod razine“, ali… svejedno ćemo joj odgovoriti, uz napomenu da smo joj već jedan odgovor poslali, ali koji ovaj portal zbog „žestine“ nije objavio (pa pišemo drugi).
Naime, prije svega začudilo nas je što se javlja, iako sama kaže da nije sudjelovala na našem natječaju a niti želi biti član nekog žirija!?
Nu, nitko nikoga ne tjera sudjelovati na nekom natječaju, a svaki natječaj ima svoje stavove i kriterije, pa je ljudima koji izabiru u ovom slučaju „najljepše ljubavne pjesme“ iznimno teško odabrati nekog poput (polu)pismenih literata (to ne mislimo na dotičnu, jer je ne poznajemo), odnosno koji „od prve“ žele biti Federico Garcia Lorca ili Jesenjin.
Evo, Šibenik je nedavno u Zagrebu pobijedio Dinamo! To ne znači da je taj klub bolji od Dinama, ili Rade Šerbedžija je lani dobio Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor, dok relativno veliki broj istinskih, velikih hrvatskih glumaca, koji su i te kako zaslužili ovo priznanje još nije dobilo ni „pohvalu od neke pomozbog umjetnice“. Pa, što, to ne znači da je time zadan „smrtni udarac nogometu ili glumi“!
Zašto bi dodjelom ove nagrade bio zadan „smrtni udarac poeziji“ poglavito od nekog kao što je ova gospođa?
Prosudbeni sud nagrade „Zvonimir Golob“ u svojem je priopćenju spomenuo još najmanje dvadesetak (!) pjesnika koji su zaslužili ovo priznanje. Međutim, „na tronu može biti samo jedan“, pa se o „ukusima ne raspravlja“. Naime, obično kad se dodjeljuju nagrade malo tko, gotovo nitko (osim nas) ne spominje i neke druge koji su bili u konkurenciji, a još manje ih (poput nas) pohvaljuje…. Je li to također „smrtni udarac poeziji“?
Staro je pravilo da se oni koji gube imaju pravo ljutiti.
Nakon objavljenog natječaja primili smo pregršt pohvala i priznanja (kao i svake godine), pa to što piše ova gospođa za nas je isto ili slično kao i što voda prolazi ispod Savskog mosta.
Vjerujemo da je ona više „kivna“ na ime Antona Kikaša, Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, nego na nas kao organizatore. Pa, evo i oni koji su stvarali slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu nama su i te kako dobro došli i zanimljivi, a poglavito još i k tome ako (dobro) pišu.
Bojimo se da je gospođa „oboljela“ od jal i zloba, (Em smo Hrvati, rekao bi Matoš!), ali to je više zdravstveni nego spisateljski problem.
Na kraju, iskoristit ćemo ovu prigodu da je obavijestimo da je natječaj za Nagradu „Zvonimir Golob“ već sada otvoren za narednu godinu!
Pa, kom opanci, kom obojci!”