Komentar Željka Muževića na kolumnu pod naslovom: Što li tek misli obični puk
Pitam se Emile što nisi naveo imena ove dvojice tvojih „oponenata“ u tumačenju europskih svjetonazora. Ta dva mračna Balkanca su Ante Klarić jedan od najpopularnijih hrvatskih pučkih pravobranitelja i ja, Željko Mužević– novinar i urednik Radio Broda, PH, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije… i hrvatski branitelj. Neki za mene kažu da sam komunjara, neki da sam hadezenjara, a treći… Time bi tvoj tekst dobio na većoj težini. Ili možda ne bi?
Već onaj pasus „o punim ustima hrvatstva i bla bla….“ svima onima koji nas poznaju jasno je da nema blage veze sa istinom i životom već si ga napisao kako bi podupro one tvoje kasnije sročene teze. Veći dio kavanske rasprave bio je zezancija na tvoj račun tako da je Ante desetak puta rekao: Dajte Emile, pa samo se šalimo…. I tako si se ti, u nedostatku argumenata, odlučio sa zadrškom od tri dana napisati prosvjetiteljski tekst o „mračnim Balkancima“.
Što se tiče Europe i europeizacije Hrvatske govorili smo o tome kako nam pregovarači i nisu izborili baš povoljne pozicije u početku europejskog načina življenja i razmišljanja te da baš ne moramo skidati gaće i saginjati se i kada moramo i kada ne moramo. Skretali smo ti pozornost da ne možeš preko noći mijenjati nas koji smo prošli kako smo prošli, živjeli i radili kako smo radili i tebe koji si živio 37 godina u jednoj uređenoj europskoj zemlji (Njemačkoj)…
Najveći dio tvoje zapjenjenosti bio je posvećen Mirku Duspari, gradonačelniku Slavonskog Broda, kojeg optužuješ da je kriv za ljetni neočekivani pljusak, nepokošenu travu do razvoja gospodarstva i tvojih famoznih bazena. Žila na čelu bi ti skočila svaki puta kada bi čuo kako bi mi dali potporu svakome tko je legitimno izabran, a ne se odmah uključivali u njegovo rušenje po načelu: Što gore to bolje, što imamo u Brodu posljednjih godina te da Duspara praktično i nije dobio priliku za rad. Ili te je možda povrijedila moja opsaka: Hajde Emile fotkaj ovu dječicu što se igraju na ošišanom travnjaku pored uređenog cvjetnjaka i napiši nešto pozitivno. Jer i to je, pored zarasle savske obale, prekopanih ulica, apatije i bijede – život. A ne samo po onoj: Dobra vijest je loša vijest.
to ono kao kad se pacjent probudio iz nrkoze, a doktor mu kaze da ima dvije vijesti za njega, jedna je dobra, a druga losa pa koju zeli prvo da cuje? Misli si pacijent pa veli onu losu. A doktor kao iz topa otvoreno i bez ustrucavanja: morali smo vam odrezati nogu. A koja je druga mislim dobra doktore. Pa nasli smo vam kupca za cipelu koja vam vise ne treba