Marijan Gubina: 260 dana
Danima nitko nije otvarao. Imam osjećaj da smo svi poludjeli. Sreća da je tata preživio i da smo svi skupa.
Bolovi u glavi i trbuhu bili su nepodnošljivi. Kako je vrijeme odmicalo, nisam više mogao ni plakati, prestao sam i kukati. Zadržavao sam svoju bol za sebe, nadajući se da ću time pomoći sestrama. Ponekad se začuo očev jecaj.…