TAKO TO MORA BITI U ŽIVOTU

Iz naše arhive. Objavljeno 28. veljače 2012.

piše: Emil Cipar
Zima 1957. nagovještavala je nekako kraj našim mukama. Otac je povremeno radio u školi, ponekad su ga zvali u mjesni ured nešto popraviti, ponekad u Zadrugu… Nisu to bili veliki poslovi, ali neki dinar je pao, pa se je mogla kupiti mast, brašno, petrolej…

Osim toga bilo je dosta posla i u selu, ali ljudi nisu imali novaca, pa su plaćali u naturalijama …jaja, brašno, slanina, čvarci…

Moj otac je polako prestajao biti „onaj Bosanac“ i postajao je…

više

KREPALO MI JANJE

piše: Jadranka Haznadarević
janjeBilo mi je oko četiri godine kada  me otac poveo sa sobom u Bosnu da upoznam njegovu mamu, moju  baku Maru.

Bio je to ujedno i  prvi i posljednji put da sam ju vidjela  jer  je  izmučena  starica bila već na samrti. Vjerovatno mi je zbog toga  slika  izmučene starice kako leži u krevetu pokrivena crnom čermom, ostala u sjećanju. Okrenula  je glavu prema vratima iza kojih sam ja  bojažljivo provirivala, nasmiješila mi se i mahnula  rukom da dođem.…

više