TU SPAVAJU NAŠE USPOMENE

piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Moje djetinjstvo je bilo lijepo, rođena sam u gradu, u radničkoj obitelji. Otac je radio u Đuri Đakoviću, a mama je kod kuće imala puno posla.

Moj djed Nikola je imao u dvorištu kovačku radionicu. Nekada su kovači bili cijenjeni ljudi, jer nisi mogao iscjepati drva ako sjekira nije otkovana ili nasađena.

„Majstor“, kako su ga zvale mušterije,  svoj je zanat naučio u Gorskom Kotaru. Rodio se u Brestovoj Dragi i odrastao u velikoj obitelji. Znao mi je pričati da je s 14 godina već imao svoj kruh u rukama.…

više

LJUBAV DO SMRTI

(Posvećeno onima koji se vole a ne mogu živjeti zajedno jer su različitih rasa, nacionalnosti, vjera ili društvenih statusa.)

 Ivica Smolec
dva zelena pupa u proljetnom jutru
jedan na brezi drugi na hrastu
uče se živjeti šire se suncu
dva pupoljka nježna u susjedstvu rastu

dva zelena lista gledaju se s čežnjom
između njih ponor svemir među njima
svi listovi šušte samo oni šute
a prolazi ljeto a bliži se zima…

više

MIRIŠE NA DUGU SURADNJU

Naš novi suradnik je Ivica Smolec, pjesnik i pisac kratkih priča iz Velike Gorice.

Kako naslov i kaže, već prva slova našeg sugovornika, zamirisaše na dugu suradnju. Pa kako? Otkud to znaš već unaprijed? -pitat ćete se. Pa eto, muka (na)mirisati kad (se) ima šta.

Kao bogata i gusta krošnja jorgovana poetski su plodovi našeg budućeg suradnika. Nevažno …bijeli, modri, gusti, rjeđi …važan je miris koji ostavlja trag. A traga tu ima, još i kako!…

više