Iz naše arhive/ objavljeno 13.02.2014.
tekst i foto: Marija Kukić
Na rubu puta, prekriven travom, cvijećem i ostalim biljnim svijetom čamio je u samoći jedan posve običan kamen. Neugledan, neprimjećen, osamljen. Reći ćete: „Kamen k’o kamen.“
Ali ovaj ovdje ipak je bio nešto drugačiji. Često je razmišljao o svom životu.
U njegovu životu nije se uglavnom ništa događalo. Uobičajeni dani i noći. Ptice, pčele, mravi, skakavci, …