SVETA ANA

piše: Ruža Silađev
I’ sela u polje, na putu za Svetu Anu, priko Bivolča i Jugova Polja, na Resanović, pa sve do Tetmana, kad bi dude znale pripovidat… Pripovidale bi od salaša, gazda, biroša i odadžija.

Salaša je bilo nuz drum, veliki i mali. Siromaški i bogati. Rusov salaš, dva Olcerova, Mrčkov, a posli Bročin ka’ su se Mrčkovi zaželjili sela. Dole nuz kanal čelo Maloga i Velikoga Šibovca, Košutov salaš, Makov, a posli Purišin ka’ jim je poginilo dvi divojke u partizana, pa su od zafalne države dobili švapcki salaš. …

više

PRVA I JEDINA LUTKA

piše: Marica Žanetić Malenica

Gledajući u hrpe igračaka, što skupih što onih petparačkih, kojima se u dnevnom boravku i u dječjoj sobi igraju moja unučad, pitam se raduju li se ijednoj od njih, imaju li vremena i prilike izigrati se s njom onako pošteno prije nego što od roditelja iskamče neku drugu ili je dobiju na dar u različitim prigodama.

Pitam se još puno toga dok se pokušavam prisjetiti čime sam se igrala kao dijete?…

više

ZAŠTO SAM NAPISAO OVU PJESMU

Dragan Gortan

Kod vas dolazim jednom mjesečno…
i kad sam vam danas pokucao na vrata
upravo ste iz peći vadili kruh.

Tu pomoć što primate, znam da je malo,
ali… vi se ne žalite, jedino ponekad,
prikrivate nelagodu… kao ono…
nemate mi što ponuditi ni dati… a red je,
zato uzalud mi svako odgovaranje.

Vozeći kući bacio sam pogled na zavežljaj
u kojem se znojio zamotan još topli kruh.

Poput malenog djeteta
kruh je do mene disao, mirisao, i eto…
ja sam zbog njega i pjesmu napisao.

(iz zbirke ”Utjeha zvijezde”, 2011.)

više