piše: Mladen Šimić
U Subotici je održana promocija knjige pjesama iz edicije „Lira naiva“. U ovoj ediciji pojavljuju se pjesme pučkih pjesnika iz Vojvodine koji pišu na hrvatskom jeziku.
Prva knjiga je izdana 2003 godine a ovo je 11-ta. Pjesnici šalju po 5 pjesama od kojih se objavljuju po dvije. Izbor pjesama do sada je vršila Katarina Čeliković .
Dosta pjesama je bilo na šokačkoj i bunjevačkoj ikavici a bilo je i pjesama pisanih na standardnom hrvatskom književnom jeziku. Ove godine izbornik je bio Stjepan Blažetin iz Pečuha u Mađarskoj.
Izbor Blažetina je najbolji način da se upropasti jedna pjesnička manifestacija koja je postala tradicionalna. On je jedan od 3 izbornika i iz pjesničkog susreta u Rešetarima. I izgleda – svakom loncu poklopac!
Ovaj čovjek je dao je sebi za pravo da nekome objavi dvije pjesme a nekome jednu. Izjavio je da nekima ne bi objavio ni jednu zbog slabe kvalitete ali je Katarina Čeliković tražila da se svakom učesniku objavi bar po jedna pjesma.
Po običaju, kao i u Rešetarima, Blažetin uzima dugu uvodnu riječ. To je jedno dugo, dosadno, nemušto i nejasno izlaganje koje ima za cilj da uvjeri prisutne da je on pjesnik a ostali nisu.
Po kojem je kriteriju birao pjesme, nije rekao. Jedino je više puta ponovio da su sve pjesme – loše! Lupetao je o uporabi rime i stila ali je to bilo potpuno nejasno . Čini se, po njemu, rima, stih i ritam u pjesmi nisu više moderni.
Pročitao sam pjesme koje je Blažetin odabrao i teško mi je bilo naći kriterij. Čini mi se da je kriterij bio ako su pjesme na bunjevačkoj ikavici onda se objavljuju po dvije. Objavljene su po dvije pjesme autora za koje Blažetin misli da su afirmirani .
Ne znam kako je Blažetin impresionirao ljude u Subotici pa da mu povjere izbornički posao. Možda je to njegov nastup da je mr. prof. u Pečuhu.
Mene to ne impresionira kao ni Blažetinove pjesme koje se mogu naći na internetu. Loše je to da će Blažetin malo po malo upropastiti sve pjesničke manifestacije koje mu dođu pod ruku.