PISMA IZ BELGIJE
piše: Marijana Šundov
Brugge/ – Dvije su stvari koje nas čuvaju pred očajem, samo dvije stvari: zvjezdano nebo i umjetnost“ – rekao je Jakob Wassermann, poznati njemački pisac židovskog podrijetla.
Ne bih se u potpunosti s njim složila, ne radi se o „samo dvije stvari“ nasuprot očaju. Dodala bih ja i mnoge druge koje mi ispunjavaju život. Ali …da, definitivno bih u taj svoj spisak dodala zvjezdano nebo i umjetnost.
Kad god se osjetim nemirno i tužno doslovno pobjegnem u prirodu ili potražim svijet umjetnosti. Nije važno – film, književnost, glazba… ili pak čudesni svijet boja odnosno likovnu umjetnost.
A, Belgija je doista raj za sve poštovatelje umjetnosti. Ovdje su na svome posebno ljubitelji slikarstva i kiparstva. Gotovo svaki grad ima crkve koje čuvaju predivna djela starih majstora poput Rembrandta, Rubensa, Van Eycka, Michelangela. Međutim, zastupljeni su i suvremeni slikari čija su djela izložena, a često se radi i o prodajnim izložbama.
Nedavno sam tako imala priliku prilikom posjeta Bruggeu uživati u čudesnom i nevjerojatnom svijetu Salvadora Dalija.
Brugge, za mene definitivno najljepši grad Belgije, ima Muzej Salvadora Dalija. Muzej je smješten u staroj jezgri grada – točno u srednjovjekovnom gradskom zvoniku, a ulaz je odmah sa velikog, glavnog gradskog trga, koji se kao i svugdje u Belgiji zove jednostavno i prepoznatljivo Grote Markt. Ulaznica je 10 eura. Međutim, za cijenu od 15 eura izložbu možeš pogledati uz dodatno uživanje i to – ako je vjerovati na riječ vodiču – omiljenim Dalijevim poslasticama tamnim, belgijskim čokoladnim pralinama i čaši Cave, španjolskog pjenušca.
Evo, jednostavne ideje kojom bi se mogla obogatiti ponuda naših muzeja. Na primjer, zašto ne uživati razgledajući Muzej grada Splita uz ušećerene bademe i vino. Turisti bi sigurno platili koju kunu više za okusiti Dalmaciju.
Uz djela ovog ekscentričnog, ali prije svega originalnog Španjolca izloženi su osobni predmeti. Uokvireni su i umjetnikovi citati o životu i samom sebi poput onoga kako „skromnost nije vrlina kojom se može pohvaliti“. Dio slika je na prodaju.
Bilo je ugodno skloniti se od hladnog i jakog vjetra, koji taj dan u Bruggeu nije mario za kalendarsko ljeto, i ući u srednjovjekovnu zgradu. Bilo je to samo po sebi iznenađenje. Taj prijelaz! Izvana – srednjovjekovna kula i ulaz, a unutra modernistički, posebni prostori – kako i priliči Daliju, a zidovi zlatni, šokantno ružičasti i plavi. Saznajemo kako se cijeli prostor muzeja zajedno sa umjetninama može iznajmiti za organiziranje koktela, prijema i večera, i to iza 7 sati poslije podne (kada se muzej zatvara) do kasno u noć. Muzej ima ugovor sa restoranom koji vrši pripremu, dostavu i služenje hrane odnosno catering. Evo, lijepog i korisnog primjera upraviteljima naših muzeja i galerija kako priskrbiti dodatna sredstva i obogatiti ponudu.
Međutim, vratimo se Daliju. Doista, možeš ga voljeti ili ne. Sredine nema. Njegova umjetnost je takva da te tjera na razmišljanje ili bijeg, pomislila sam. Prijateljica s kojom sam posjetila muzej rekla mi je u šali: „ Natjerala si me da uđemo, a ja bih platila da ovo ne gledam“.
A u muzeju bogatstvo – crteži, grafike, slike i skulpture tipične za Dalija, razliveni oblici i prepoznatljivi simboli.
Gledam – Dalijevi simboli nalaze se svugdje oko nas – razni leptiri koji simboliziraju duše, slonovi dugih mršavih nogu kao simboli čovjeka okovanog za zemlju, a vječito u potrazi za visinom, potom naravno plamteća žirafa za Dalija čudovišta Apokalipse.
Posebno mjesto zauzima kolekcija slika na kojoj su vitezovi okruglog stola kralja Arthura. Istodobno oni predstavljaju dvanaest Isusovih apostola, oblici bez oblika, obrisi – razliveni, od boja dominira crvena.
Kao suprotnost ovoj temi je zbirka crteža koji na površinu iznose sve moguće grijehe, a prema riječima samog Dalija inspiracija su bile Freudove psihoanalitičke teorije povezane sa potisnutom seksualnošću. Muzej ima i zbirku slika s motivima Danteove Božanstvene komedije. Naravno nemoguće je nabrojati sve izloške.
Razgovaram s prijateljicom. Ona kaže kako nema potrebe crtati slona dugačkih nogu kako bi se prikazalo čovjeka okovanog za zemlju. Može se ta dvojnost čovjeka prikazati na drugi način.
Branim Dalija i kažem kako je upravo zato veliki umjetnik. Svijet je vidio na svoj način i prikazivao stvarnost i ljudsku prirodu onako kako on to doživljava. Podsjećam na riječi Oscara Wildea kako je umjetnost individualizam. A, kod velikih umjetnika često kao i u životu – nije sve onakvim kakvo se čini na prvi pogled.
Umjetnost uvijek čini ne samo ono što vidimo i čujemo nego i ono nevidljivo – znanje o samoj umjetnosti, simbolima vremena u kojem je nastala.
Netko je rekao kako je umjetnost korak od vidljivoga do nevidljivoga. Slažem se s njim.
Poslije nas dvije polako hodajući uskim uličicama Bruggea zastajkujemo ispred izloga prodavaonica čokolade i nastavljamo priču o umjetnosti. Stanemo i divimo se predivno složenim i izazovnim svjetlucavim izlozima koji nude bogatstvo od čokolade, pralina, marcipana, kolača, te obadvije se uz smijeh složimo kako je to umjetnost kakvu najviše volimo. Zakoračimo unutra. Osjećam kao da sam u bajci o Ivici i Marici u kućici napravljenoj od čokolade. Možeš izabrati kartonsku kutiju veličine od 5 do 15 eura i u nju trpati praline kakve želiš – s voćem, orasima, kokosom, paprom, lavandom…bez pretjerivanja tisuće vrsta bombonijera i bombona smiješe se sa polica. Kada smo se dovoljno divile i nauživale bogatstva mirisa i okusa čokolade krenemo dalje.
Cilj nam je crkva Naše Gospe, veličanstvena srednjovjekovna ljepotica od cigle visoka čak 122 metra. Građevina je to od koje zastaje dah.
Unutrašnjost je jednako zadivljujuća. Unutra su predivno ukrašeni sarkofazi iz 16. stoljeća Marije Burgundske i Karla Ćelavog velikih i moćnih vladara Burgundije.
Ipak pažnju turista najviše privlači jednostavna bjelina mramorne Michelangelove Gospe i Djeteta.
Sam Michelangelo Buonarotti smatra se najvećim umjetnikom svih vremena. Jednostavnost i mir kojim odiše statua Gospe i Djeteta Isusa svjedoče zašto je to tako.
– E, ovo je za mene umjetnost. Sve je na svome mjestu, svaki mišić, svaki pokret, kaže moja prijateljica. Umjetnik je dao svoje viđenje Gospe i Djeteta, nema se tu što zamišljati sve je vidljivo – mir, ljubav, možeš zamisliti čaroliju tihe, Božićne, svete noći gledajuću tu skulpturu, kaže ona.
Umjetnost, složit ćete se doista ima tisuću lica. A, ono osnovno je da nam ona šalje poruku o zvjezdanom nebu iznad nas i nama samima.