KISELI KRASTAVCI I EUROPA

APP Satira u Hrvata (APP- Ako prođe, prođe! Na jednom drugom portalu nije prošla)

piše: Emil Cipar

EUROPSKI BROD (nekada: Slavonski Brod) – E samo nam je to još trebalo, mislim to sa Europom. A govorio sam ja da nam Europa ne treba da će nam samo donijeti zlo, uvući nemir u naš tradicionalno spokojni život.

Ali …demokrat sam i moram priznati poraz. Moram priznati kako su Ivo Sanader, Jadranka Kosor i Petar Bašić bili uspješniji. Što jest, jest!

U svakom slučaju od kako je, nekada idilični, Slavonski Brod postao Europski Brod ja se ne snalazim više …ni u Brodu ni u životu općenito.

Ne vjerujete mi!? Pa evo: opisat ću vam samo jedan dan u toj jebenoj Europi. Današnji recimo:

Prekoračili ste dopušteni plus

Probudim se već u pet. Ustvari probudi me ulična buka. Tisuće ljudi žuri na posao. Neki nose zastave i pjevaju …bandiera rossa i da nam živi, živi rad, neki pjevaju: ustajte vi prezreni na svijetu… E baš ti su me i probudili.

Nekada mirna ulica u kojoj si radnika mogao vidjeti samo kad pukne vodovodna cijev, sad je puna ljudi, bicikla, auta… Sve to dopodne žuri na posao, a nakon pauze od jedan sat …vrijeme u koje uopće možeš preći na drugu stranu ulice …počinje povratak s posla.

Što ćeš …u Europi smo. Sjednem za računalo, glumim kao da i ja nešto radim. Čuo sam kako su sada visoke kazne za one koji ne rade. Baš ću morati pitati Petra Bašića jeli to istina.

Napišem tako par članaka, pošaljem kojekuda, krišom pijem kavu…

U osam sati zvoni telefon. Javljam se …što ću.

–Gospodine Cipar to stvarno više neće moći tako! …javlja se ljubazna službenica iz moje banke. -Opet ste prekoračili dopušteni plus na vašem žiro-računu. Imate pet dana vremena da to sredite. Evo …samo danas je već stiglo pet uplata, a tek je osam sati prijepodne. I vi želite da vaša banka dobro posluje, a znate i sami da se od prekoračenih plusova ne živi. Imate nelimitirani minus, pa vas molimo da poslujete u njemu.

Samo mi je to još falilo. Nisam potrošio ni onu lovu koju sam pred nekidan uzeo, a sada već moram dizati novu.

Nazovem glavnog urednika SBplusa. -Na godišnjem je …kažu mi u sekretarijatu …spojit će me sa Borom Stipićem, on ga sad zamjenjuje.

Boro je na prijepodnevnom sastanku redakcije, javit će se kad bude imao vremena.

Ništa …valja na posao. Treba trošiti lovu, a ne gubiti vrijeme.

Račun iz Linićeve škatulje

Napunim džepove novčanicama i na tržnicu. Treba mi krastavaca, paprike i tako to. Kud ću nego do svoje snaše.

–Krastavci su vam tri kune kila gospodine.

-Jel’ može za šest?

-E ne može, ne može više. To je njekad bilo.

-Pa dobro …dajte mi onda kilu!

Snaša stavlja krastavce na digitalnu vagu.

–Tri kune i jedanaest lipa gospodine!

Pružam novčanicu od deset kuna.

-Pa zar vi nemate karticu! Ne mogu vam ja primiti novac. Mogu, ali ne smim, jer vam onda ne mogu izdati račun iz ‘ve Linićeve škatulje.

Zvoni mobitel. U pravi čas. Nekako uguram snaši deset kuna, javljajući se na mobitel. Koristim gužvu.

ENTER i honorar je već na računu

Boro je …pita me u čemu je problem i može li mi pomoći.

Ispričam mu problem sa preredovitim isplaćivanjem honorara.

-E tu ti ne mogu pomoći! Program je još iz vremena dok smo sami odlučivali o svojoj sudbini i namješten je tako da isplati honorar čim se tvoj prilog editira, samo što to sad stvarno i funkcionira. Kad ja pritisnem ENTER i editiram tvoj prilog, tebi je honorar već na računu. Svi imamo probleme s tim. Zvao Jerko već softver firmu, ali oni imaju toliko posla da će to moći riješiti tek za godinu, dvije …ako uopće. Jebiga …strpi se! Svima nam je gadno …nisi samo ti sad u Europi.

Već je skoro podne, a ja jedva potrošio deset kuna.

Uputim se na Bazene. Parkiram u parku iza …tamo gdje je nekada bila deponija smeća …stariji Brođani se sjećaju sigurno.

Možda ću imati sreću, pa će naići komunalni redar. E onda sam se riješio najmanje tisuću kuna …kazna, pauk, policija… i tako to.

Vodim i psa. I on mi mora pomoći u trošenju novaca ne može se imati obzira. Psa ću ostaviti na bazenu za pse, pa frizura, kupanje, nova mašnica… Uuu …mislim si, veselim se kako će i to koštati najmanje tisuću kuna. Ja ću nešto pojesti, onda sauna, pa masaža …i tako.

Za starije i nemoćne sa pratnjom

–Gospodine vi morate na drugi ulaz! Na onaj za starije i nemoćne sa pratnjom.

–Koja je razlika?

-Jedino što se tamo ništa ne plaća. Vi i vaš pas koristite sve usluge kao i ostali, samo ne plaćate vi nego Grad Europski Brod. To je gradonačelnik obećao u predizbornoj kampanji i sad je to tako.

Uf jebemti! Skoro 13 sati, a ja potrošio tek deset kuna i još uzalud trošim vrijeme na Brodskim bazenima.

Žurim u prvi kafić. Za jednim stolom poveće društvo. Tu je jedna runda, onako odokativno …200 kuna najmanje.

Pridružujem se. Pitam društvo što piju, ja častim.

Kad se nisu povaljali od smijeha. Zbunjen sam.

–Ma vidi ovoga tek doš’o, a već bi častio. Pa znaš li kako ovdje ima ljudi koji od jutros čekaju na red. Nema ništa preko reda već naruči što piješ i čekaj kao i ostali.

Politika, politika! Tko bi to razumio

Gledam prekoputa kafića na jumbo-plakatu: Robbie Williams uskoro u tvrđavi. I to baš na dan kada Ilija i Marko Begić nastupaju na „Brodskom glazbenom ljetu” pred kazalištem. Opet ista stvar kao kad su na „Brodskom glazbenom ljetu” nastupali Šidski trubači, a gradonačelnik doveo u piceriju u tvrđavi tamo neku Ethno Croatia off the Road.

Politika, politika! Tko bi to razumio?

Petar Bašić!!! Pa kud se toga nisam prije sjetio. Ovo je Petar uvijek govorio, opominjao, upozoravao… Ali mi ga nismo slušali. On jedini razumije ovo i on mi može pomoći.

Tko zna, zna

Nazivam Petra, iznosim problem. Petar je u svom papričnjaku, kojega je finacirao 100 posto iz EU-fondova i u kojemu uzgaja one male, sitne, ljute paprike, kiseli ih izvozi u bočicama od 80 mil. u Švedsku po cijeni od 18 (osamnaest) eura po bočici. Tko zna, zna!

-I kažeš tek si potrošio 10 kuna? Imaš li ti osobnu?

-Imam negdje, al’ još onu iz Hrvatske.

-Ma dobro vrijedi ona još neko vrijeme. Idi u Bosnu, pa troši tamo! Oni nisu još u EU, pa možeš trošiti do mile volje.

-Hvala Petre! Plaćam pivo u Green Parku kad se vidimo.

-E nemam ti ja sad vremena za pivo. Paprike počele stizati i treba osam hektara obrati, ukiseliti, upakirati u bočice, poslati u Švedsku, fakturirati… Ne stignem ja to više sam. Već sam razmišljao …morat ću se ženiti, nema druge.

Gaaadno! Kad Petar razmišlja o ženidbi onda znate koliko je sati.

Dolazim kući gladan. Na stolu je staklenka sa kiselim krastavcima. Otvaram i vadim jedan. Prija izvrsno.

PS: Možda sam ostario, možda mi je vrućina udarila u glavu, možda sve ovo nije istina… ali ovo sa kiselim krastavcima je sigurno istinito.