piše: Antonio Gavran
Često znam u razgovoru s ljudima čuti kako vrijeđaju različite škole i zanimanja koja su na nižoj obrazovnoj razini od njihovih zvanja.
Vrativši se u sami početak nastanka svakog pojedinca koji hoda ili je hodao ovom zemljom vrlo lako možemo zaključiti da nismo sami zaslužni što imamo nekakav dar koji nas čini superiornijima od drugih i da nemamo pravo osuđivati kad sami nismo birali tijelo u kojem ćemo nastati.
Jednako tako različiti su uvjeti zbog kojih je netko možda upisao slabiju školu, te se zaposlio na lošije plaćenom ili prljavijem radnom mjestu od onoga na kojem mi radimo.
Pričajući s različitim ljudima, otkrivajući različite sudbine, došao sam do podataka da je dosta mladih ljudi bilo primorano upisati nekakav smjer jer su njegovi roditelji siromašni i ne postoji nikakav način za njegovo daljnje školovanje pa bi bilo suludo trošiti vrijeme na četverogodišnju školu u državi gdje je razlika između trogodišnje i četverogodišnje škole gotovo neprimjetna u mnogim poduzećima.
Jednako tako poznajem mnogo ljudi koji su završili dobre škole pa se prekvalificirali na lošija zanimanja koja su deficitarnija od zanimanja koje su završili. Kako takvog čovjeka pljunuti kad je možda na višoj razini obrazovanja od onoga što smo mi završili, ali nije imao sreću zaposliti se u svojoj struci.
Podaci govore da jako malo ljudi u Hrvatskoj radi u struci pa je teško zaključiti i imati hrabrosti osuđivati nekog kad ustvari ne znamo kolika je zbilja njegova razina obrazovanja. Jednako tako čovjek koji je sposoban izraditi nešto sa materijalom koji dobije u svoje ruke zar nije jednako vrijedan kao čovjek koji rješava nekakve više misaone probleme.
Svatko je za nešto stvoren.
Masa ljudi upisala je pojedina zanimanja jer jednostavno vole raditi taj posao bez obzira koliko za njega bili plaćeni. Valjda povedeni motivom da posao koji radimo treba voljeti. Često takvi ljudi postanu uspješni u svojoj struci. Za posao je osim znanja potrebna i velika ljubav da ono što radimo izvršavamo na najbolji mogući način.
Stoga, sutra kad odlučite nekoga poniziti zbog njegove škole ili radnog mjesta na kojem je zaposlen promislite dobro zašto je on baš na tom mjestu na kojem ste ga zatekli.
Možda se iznenadite odgovorom pa se ponizite jer ste osudili bez pružene prilike da čovjek kojeg ste osudili pokaže svoju vrijednost.
Uostalom, Čovjek je iznad svega najveća vrijednost koja može krasiti svakog pojedinca bez obzira na sve ostale njegove predispozicije.