Nakon što nam se prošle godine prvi puta javila s kratkom pričom naslova “Kratki spoj“, evo nam opet naše čitateljice iz Zagreba, ovoga puta kao autorice stihova.
Martina Bandić
U bitku istinskog ogledala;
U odrazu sudbine…
Treperenje krila leptirice;
Kaleidoskop dubine.
Zadnja razina nečije druge sjene,
Novo treperenje krilima;
Novi val ljepote
kao novi crtež kistom
doživljene ljetne svježine.
Ples je modus operandi;
Skladan iskaz pokreta i stanja;
Tkalačka nit tvoga stvaralaštva;
međuodnos sa vlastitim
osjećajem ogoljelosti.
Na terenu tvojih smjelo-zaigranih koraka
plešeš svoj životni ples.
Kad koracima kročiš trepetom kroz zrak
suobličavajući se sa krilima nebeske leptirice,
to nije iluzija drhtaja.
Otisci prstiju s orošenog čela;
Da li su samo tvoji?
Tvoj praiskonski poriv
nije izgubljeni ples nestalne žudnje.
Kad hodaš kroz noć,
tiha muzika u tvojoj duši
postaje još glasnija
kao sveti ritualni ples oko vatre
kojim dotičeš njen žar.
Pleši, Modesty; pleši;
Tvoj ples nije u izmaštanim snovima
svakodnevnice
koji ti dolaze trepćući kapcima poput luke
ili klauna na koncu
kao likovi izmišljene priče.
Pleši, Modesty; pleši;
jer sve što ti se događa
nije tek samo paranoja.
I kad spavaš…
u svom vlaku sudbine;
ti si dio nečije priče.
I ja te srećem u snu.
Kad pogledamo se u oči
vidimo da dah životne težnje
ispunja prostor u našoj blizini
i proteže se
i izvan granica ljudske mašte.