Anđela Bugarin
Izrasla sam jednog popodneva
Pognute glave pred nebesima.
Savijena se kralježnica
Ispravila cijelom dužinom
I komad po komad
Popucala u cjelinu.
Ono što čuvaš ispod kože
Kao zaostatak raja kojem ne pripadaš više,
Tvoje je onoliko koliko nije ničije.
Prigrli se u odbacivanju,
Primi se u odricanju.
Vjetar što ti je mrsio misli
Kao kosu u oluji,
Prestati će puhati
Kada misli budu stijena.
Kamenje je pod nogama
A ne u očima dalekim visinama.
Skreni pogled prema dolje
I gledaj ravno kroz sebe.
I još dvije tri riječi o meni:
Zovem se Anđela Bugarin, rođena sam u Splitu, 18.01.1989. godine. Završila sam opću gimnaziju u Kaštelima, a trenutno sam studentica turizma i komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Zadru. Pišem poeziju i kratke priče od ranog djetinjstva, a počela sam objavljivati tek s 23 godine. Radovi su mi objavljeni u Narodnom listu, zborniku Garavi sokak unutar istoimenog natječaja, na portalu Hrvatski glas Berlin i na crnogorskom portalu za književnost i kulturu Avlija Rožaje.