Pisma iz Belgije…s odmora iz Hrvatske
piše: Marijana Šundov
Lopud,11.kolovoza 2013./ Gledam grane palmi ispružene prema nebu. Svjetlucaju na suncu.
Nalazim se na otoku Lopudu.
U zraku mirisi mediteranskog bilja lavande i smilja, alepskog bora, lovora i mora. Čujem zvuk valova i krike galeba.
Lopud je dio otočja Elafita. Elafite pak čine otoci Daksa, Koločep, Sveti Andrija, Lopud, Ruda, Šipan, Jakljan, Tajan i Olipa. Od ovih otoka divlje ljepote satkane od kamena i mediteranskog bilja naseljeni su Lopud, Šipan i Koločep.
Iz Dubrovnika brodom se stiže do Lopuda nakon 50-tak minuta vožnje.
Otok je to naseljen već tisućama godina. Samo ime otoka svjedoči o tome, stari Grci nazivaju ga Dalafota, Rimljani izgovaraju na svoj način kao Lafodia, a Hrvati pretvaraju u Lopud.
Na otoku su pronađeni ostaci građevina iz starogrčkog, ilirskog, rimskog i naravno hrvatskog razdoblja. Prema nekim povijesnim vrelima, kršćanstvo se na otoku pojavljuje u vrijeme Rimljana. Brojni su lokaliteti straokršćanskih crkvi, a Hrvati se doseljavaju u 8. stoljeću te grade svoje crkve u 9. i 10. stoljeću.
U 11.stoljeću Lopud je pod zaštitom Dubrovačke Republike. Lopud je u 15 stoljeću bio jedno od regionalnih središta Dubrovačke Republike. Tada je na njemu živjelo preko tisuću stanovnika. Procvat Republike naravno odražavao se i na sam otok. Prema nekim povijesnim izvorima brodovlasnici sa Lopuda imali su vlastitu flotu od 80-tak brodova i brodogradilište.
U 16. stoljeću na Lopudu su dva muška i čak sedam ženskih samostana.
Lopud je otok dirljive – gotovo netaknute ljepote. Zamislite dva brežuljka između kojih je dolina. Najviši vrh je Polačica visine 216 metara iznad mora.
Šunj je neobično ime za predivnu uvalu i istoimenu pješčanu plažu. Uvala je to gotovo kružna s ravnim pristupom s mora, s predivnim bijelim pijeskom. Na stotine brodica pleše ritmom valova.
Pomislim – valovi pričaju priču. Svaki čovjek je čuje na svoj način. Duša sama sebi daje horizonte. Čovjek to je njegov svijet. Svatko ga vidi na svoj način. Netko u svemu vidi ljepotu. Riječi izražavaju srce. Netko te razgovorom obogati, a drugi ti uznemiri dušu.
Naravno nije sve oko nas lijepo, postoji dobro, postoji i zlo. Naš izbor je čemu dajemo pozornost. Ne treba poput noja zabiti glavu u pijesak. Treba biti u stvarnosti ali tragajući za ljepotom i smislom.
Gledam prirodu oko sebe, prepunu boja i zvukova. Dok hodam prema unutrašnjosti otoka šum valova pobjeđuje skladna i neumorna pjesma cvrčaka. Polako se uspinjem laganom uzvisinom prema svojevrsnom vrhu otoka.
Dolazim do kamenih zidova – mjesto je to gdje se spaja prošlost i sadašnjost, život i smrt. Nalazim se na otočnom groblju.
Mir križeva i kamenih anđela, mir prirode oko mene. Neobični su to križevi, preko njih kameni vijenci od cvijeća kao simboli pobjede života nad smrću.
Pomislim …kada smo uznemireni treba se samo sjetiti – čovječe sjeti se kako si smrtan.
Naravno ne treba živjeti u strahu od smrti. Treba živjeti znajući kako smo tu privremeno, na putu u vječnost. Ne mariti za male stvari, prolazne i materijalne. Treba živjeti obogaćujući se dobrotom, znanjem i ljubavlju.
Na otoku Lopudu je istoimeno naselje sa predivnim kamenim kućama, ostacima Kneževa dvora, španjolske tvrđave … Mnogi smatraju kako je Lopud jedan od najljepših primjera očuvanog srednjovjekovnog graditeljskog uređenja dubrovačkog prostora.
U suvenirnici smještenoj na samoj rivi možete kupiti majice s motivima riba, palmi i imenom otoka za 100 kuna. Naravno, tu su i ostali suveniri poput keramičkih šalica, brodića, kipova mornara od 20 kuna pa naviše.
Naselje ima predivnu vilu iz 19.stoljeća, dominikanski samostan i predivni perivoj sa bambusima i kaktusima. Diljem otoka je preko 30 crkvi, a dominikanci i franjevci ovdje su gradili svoje samostane.
Otok je lako upoznati laganim hodom, a cijelo vrijeme pratitit će vas pjesma cvrčaka, krici galeba, miris soli i lagani karakteristični povjetarac.
Pomislim …kako ovdje nema nemira izuzev onog kojeg je čovjek donio sa sobom. Sjedam na kamen i otvaram današnje novine. Doista, riječi imaju snagu izgraditi ili uništiti, donijeti mir ili rat. Riječi su moćno oružje. A, one napisane posebno svjedoče o duhu vremena …
Treba se oduprijeti pesimizmu i negativnostima. Misliti o cjelini. Pada mi na pamet stara mudrost s kojom završavam tekst – kada piješ vodu misli na izvor.