TRADICIJA I DALJE ŽIVI

piše: Antonio Gavran
Kao ljubitelj klapske glazbe i pjevač u jednoj od klapa (Slavonica, op.u.) imao sam prilike prošloga vikenda gostovati na smotri klapa u Loparu na otoku Rabu.

Kao Slavonac koji je zaljubljenik u klapsku glazbu na accapela način, očekivao sam da će na susretu većinom biti klape sastavljene od pjevača srednjih godina koji još pokušavaju očuvati tradiciju iako ju sveprisutna komercijalizacija velikim mahom uništava.

S ne baš prevelikim očekivanjima od mladih na toj smotri, uputili smo se na Rab.

Prvi šok koji me je dočekao bila je organizatorica cijele manifestacija koja ima cca. 25-28 godina!  I tu počinje priča koja je negirala moja očekivanja.

Na smotri je nastupilo osam klapa, svi su pjevali na tradicionalan način, accapela (bez glazbe).

Zanimljiva je činjenica da su moja očekivanja bila totalno u krivu, te da su mladi bili ti koji su prevladavali na pozornici. Poletna mladenačka želja za pjevanjem onoga što su njihovi stari čuvali od davnina bilo je najbolje što je ta večer mogla dati. A dala je i puno  dobrih i kvalitetnih izvedbi.

No, tu priči nije kraj.

Poslije službenog dijela, okupili smo se na plaži uz piće i druženje. Očekivao sam pjevanje pjesama „kratkog daha“, popularne komercijalne pjesme u kojima mladi danas uživaju.

I opet šok, pjevale su se pjesme iz različitih podneblja, ali pjesme koje imaju svoju priču i žive desetljećima.

Tradicija i dalje živi.

Iako, na prvi pogled, kad subotom izađemo u grad i vidimo mlade kako se opijaju uz zvukove turbo folka i različitih sličnih glazbenih smjerova, svatko na trenutak pomisli kako je umjetnost pala na samo dno i u zaborav.

Ipak, svijetli primjeri iskustva poput ovoga moga na Rabu,  pokazuju da mladi ljudi često nisu onakvi kakvima se čine u očima odrasloga čovjeka.

Stoga, pružite mladima priliku, možda vas pozitivno iznenade!