piše: Božica Jelušić
Dan u kome sam našla zlatnik i proslijedila ga …savršen, nemjerljiv, neponovljiv.
Koga život voli, daje mu priliku da daruje. Koga iskušava, daje mu moć, ugled i bogatstvo. Koga želi izbrusiti i prekaliti, na put mu stavlja veliku ljubav.Tko darove prezre i ne prepozna, ostaje bez njih, s jasnom sviješću o njihovoj vrijednosti.
U krugu samsare oslobađamo se svojih privida. Svijet je veliko čistilište, preduboki Limb, u koji tek ponekad milostiva ruka spušta uže spasa.
Ma koliko nevjerojatno zvučalo, poneki napola preobraženi, viši duhovi, ne grabe ga grčevito, već ostaju ovdje, da bi do kraja obavili svoju veliku zadaću.
Poznavala sam neke od njih. To me veoma obavezuje, i ne mogu glumiti sljepilo. Samo znam da im se želim približiti…
Nadam se da ću dobiti dovoljno dana, sada kad razumijem koliko su dragocjeni.
Drago mi je što s vama dijelim ovo stoljeće i ovo postojanje, djeco moja, ljubavi moje i moji prijatelji. Hvala vam.