Božica Jelušić
Rosulje, šipak, jagode u grmu:
Kraj u kom raste sve što biću
treba.
Zemlja daje jakost, milost rosi
s neba,
Sunce prska zlatom, Mjesec plete
srmu.
Starinsko i tvrdo još je
postojanje.
Čovjek sam kraj vode uči
Zakon mijene:
Iskuša ga voda od mulja do
pjene;
Uron, izron, udah-
vječno pretapanje.
Runjava je šuma: gusta,
neprohodna.
Prsa drevnog Pana,
kraljevstvo drijada.
U njoj vlada mjera radosti i
sklada.
Rosulja i šipak; u jagodi slasti.
A kad treba Nebo doseći i
rasti,
Tad’ čovjeku rijeka biva
neophodna.
Kolovoza 2015. (Ciklus: MURSKI SONETI)