Ponekad se pitam ČEMU PISATI, kad su najbitnije ljudske istine ovdje rečene ...veli naša suradnica i vrsna spisateljica, Božica Jelušić, i prenosi niz natpisa na stečcima, koji odolijevaju zubu vremena.
1066 godineTi, koji procitas moj kam, mozda si hodio do zvijezda. I vratio se,jer tami neima nista, do ponovo ti sam. Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio, bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti, ili ne najti.
1135 godine
Ako je nepravda Bozija volja tada je moja sudba biti protiv Boga
Ako je nepravda Bozija volja tada je moja sudba biti protiv Boga
1167 godine
A ja hotcu samo nju. I zbog toga zgiboh. Al`, mati, nije to bilo zalud. J er, kad ona budne i stara i ruzna i zla, i kad se za njom, mati, nitko ne budne okretao, a onaj njen Juroje je iz kutce istjera ,i kad ne budne imala ni gdje ni kud, tad ce se mene mlada sjetiti, mene i moje ljubavi. Al` ja tad, mati, iz neba nejcu doc.Ozgo tcu sve to samo glidati.
1174 godine
Zivjeh mirno, Boga molec i zla ne mislec. Ovden, gdi mi je kam, ubi me grom. Zasto Boze?
1209 godine
Ubi me Sipara jerbo mi se obecala a za drugog otsla. Prosto joj bilo sve, al ja tcu naseg sina i dalje da sanjam, makar sada sam. Ne zvalite mi ovi kami. To su moje otci tkroz koje i daljse zvijezde i Siparu gledam.
Ubi me Sipara jerbo mi se obecala a za drugog otsla. Prosto joj bilo sve, al ja tcu naseg sina i dalje da sanjam, makar sada sam. Ne zvalite mi ovi kami. To su moje otci tkroz koje i daljse zvijezde i Siparu gledam.
1258 godine
Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah, razmisljah, oklijevah. Bjeh onaj tkoji se pitah :kak to da nebo ne stari, a iz njeg se stalno razdaju nova i nova godisnja doba. I u sobi, gdje bjeh, bjese prozor, a iza prozora beskraj. Al` ja uporno gledah u pod.I misljah moju smerti sve treba to konacno stati.
Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah, razmisljah, oklijevah. Bjeh onaj tkoji se pitah :kak to da nebo ne stari, a iz njeg se stalno razdaju nova i nova godisnja doba. I u sobi, gdje bjeh, bjese prozor, a iza prozora beskraj. Al` ja uporno gledah u pod.I misljah moju smerti sve treba to konacno stati.
1303 godine
Hodih, al` ne dojdoh. Gradih, al` ne zgradih. Sadih, al` ne znjeh. Govorih, al` ne iskazah. Voljeh, al` ne bijah voljen. Sad odoh,a ne pise mi se za vratit. A stio bih, jer nist ne zavrsih.
Hodih, al` ne dojdoh. Gradih, al` ne zgradih. Sadih, al` ne znjeh. Govorih, al` ne iskazah. Voljeh, al` ne bijah voljen. Sad odoh,a ne pise mi se za vratit. A stio bih, jer nist ne zavrsih.
1422 godine
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac sto si isko, a ne dobio, ti dala. Pa da i nebo pukne. Ne bi mi bilo zal,ni stid.
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac sto si isko, a ne dobio, ti dala. Pa da i nebo pukne. Ne bi mi bilo zal,ni stid.
1447
Kad Krksa zmre, za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja. Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne,pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci, no sto u zivljenju bjesmo. Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.
Kad Krksa zmre, za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja. Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne,pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci, no sto u zivljenju bjesmo. Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.