LEPET KRILA

Lepet krila

Jelici

U velikom nekom gradu,
U stanu s tisuću knjiga,
Žive njih dvoje, sami,
Godinama. (Tko zna, dokle?)

Svake noći, svake noći,
Kad se spremaju na počinak,
Oni se zagrle i dugo šapću:
»Lepet krila! Lepet krila!«.

Nema, nikoga nema da bi,
Prije svog lijeganja u postelju,
Rekao: »Lepet krila!«.

Samo njih dvoje, kada se budu
Rastajali od ovog Svijeta,
Ponijet će sobom tajnu tih riječi.

A pratit će ih lepet krila anđeoskih.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments