Martinje u Kulturnoj zajednici i Kršćenje mošta po Križevečkimi štatuti
piše: Ivica Košak
Wiesbaden/ Tradicionalni susret Hrvatske kulturne zajednice u Wiesbadenu održan je ove godine u Domu kardinalna Kuharića, hrvatske katoličke misije u Wiesbadenu.
Pored članova lokalne kulturne zajednice, susretu su prisustvovali gosti iz Kulturnog društva Koblenz, Kulturnih zajednica iz Mainza i Rüsselsheima te koordinacije HDZ-a za srednju Njemačku. Druženju je gostovala i časna sestra Auxilia iz katoličke misije, a nazočan je bio i dr. Bilokapić, župnik katoličke misije i član kulturne zajednice u Wiesbadenu.
Goste je pozdravio predsjednik zajednice Ivica Košak s uvodnim izlaganjem o štovanju, tradiciji i legendi biskupa od Toursa, poznatog kao sveti Martin.
Ovaj svetac slavljen je u zapadnoj i istočnoj Crkvi, kod pravoslavaca jednako kao kod katolika, te ujedno evangelika i anglikanaca. Njegov asketski život i zalaganje za siromašne čine ga uzorom i danas.
Ipak Martinje kao datum kalendarskoj godini ima i jednu važnu socijalnu, točnije gospodarsku komponentu. 11. studenog je tradicionalno završavala gospodarska, fiskalna godina. Tada se obračunavao prihod, plaćao porez i uhranila ljetina, a posebno je veselje pratilo pretakanje mošta koji je, eto u ovo vrijemo postao mlado vino.
Antičke bakanalije (prema Bakusu – Bogu Vina), poznate veću starom Egiptu ušle su s legendom o svetom Martinu i u tradiciju pokrštenu Europe.
Krstivino-Martin postaje i dio tradicije obreda (spelavanja) krštenje mošta u Križevcima, obredu poznatom kao kršćenje mošta po Križevečkimi štatuti. Križevečkimi štatuti predstavljaju najstarije i najpoznatije hrvatske vinsko-pajdaške regule.1 Iako zapis o njihovom nastanku potječe tek iz kraja 18. stoljeće prema radu Tomaša Mikloušeca na stoljetnom kalendaru.
Priča o nastanku “Križevačkih štatuta” seže u vrijeme 14. stoljeća, kada su još u zavadi bili križevački purgeri i kalnički “šljivari“. Znana je priča o obrani starog grada Kalnika, a u koji se sklonio sam kralj Bela IV. Tatari, koji su opsjedali grad 1242. godine, nisu ga mogli osvojiti pa su glađu htjeli primorati branitelje na predaju. Kako više nije bilo druge hrane Kalničani su kralja Belu hranili sa šljivama koje su rasle unutar grada.
Poslije, kad se sve sretno okončalo i Tatari otišli, kralj Bela Kalničanima podjeljuje plemenitaške titule. Križevčani, koji su se pozivali na svoje varoške pravice i time se ponosili, bili su ljubomorni na Kalničane i njihova plemstvo pa su ih zvali plemeniti kalnički Šljivari. Svađa proistekla iz tih okolnosti trajala je do u 14. Stoljeće kada su i sami uvidjeli da im međusobno neprijateljstvo više šteti nego koristi. Tada su upriličili pomirbu uz veliko “spravišće” ili veselicu u Križevcima. Sve je okončano trajnim prijateljstvom i slogom.
Velika veselica koja je trajala tri dana morala je biti regulirana određenim regulama za koje se pobrinuo križevački notarijuš, kalnički kaštelan I varoški sudec, da bi sve proteklo u redu. Na taj način udarili su temelje mnogobrojnim drugim veselicama koje su također primjenjivale ta pravila jer su ona osiguravala da se sve odvijalo bez neželjenih ispada.
Spelavanje po starimi štatuti izveli su Marta Rimac I Ivan Matotek. A ni kajkavski naglasak biskupice Marte niti međimurski govor kuma Ivana nisu poremetili, a ni promijenili ugođaj drevnog križevačkog zapisa koji se može naći na portalu kulturne zajednice http://www.hkz-wi.de.
O vinu je bila riječi u predstavljanju knjige Božja biljna ljekarna,3 autora fra. Jure Marčinkovića, koji u svom djelu opisuje 35 vinskih biljnih pripravaka za jačanje i njegu bolesnih. U Hrvatskoj kulturnoj zajednici u Wiesbadenu djeluje i radna grupa za samopomoć kod tjelesnih tegoba i bolesti.
Poseban događaj susreta je bilo predstavljanje časopisa RIJEČ broj 44 koji izdaje zajednica već 23 godinu. Ovaj časopis postaje prepoznatljivo djelo rada Wiesbadenske udruge Hrvata, a koji je pod brojem ISSN 2196-6109 trajno pohranjen u Njemačkoj i Hrvatskoj nacionalnoj knjižnici.
Teme ovog broja, kratko je predstavio je odgovorni urednik časopisa I. Košak. Naslovnica Riječi predstavlja sadržaj ovoga broja: Gratulation, Kroatien, Europa i hrvatska migracija, Nastava hrvatskog jezika, Poštena trgovina, Drago Trumbetaš –Gastarbajter. Hommage an Ivan Supek, TITO na Golom otoku, Krist – Budha – Schopenhauer, Festival pjesnika, Vijeće stranaca. Glavna urednica broja 44 bila je Vesna Liljanić iz Wiesbadena.
Posebno je iskinuta dobra i plodna suradnja s Hrvatskom nastavom u Hessenu.. Izbor učeničkih radova objavljen je i u ovom broju časopisa. 3 Jure Marčinković, Božja biljna ljekarna, Školska knjiga, Zagreb 2001. Već u uvodniku „Riječi“ broj 40/ iz 2006. godine bila je upućena poruka svima koji žele doprinijeti širenju hrvatske kulture kroz tiskanu riječ i tako ne samo prenositi baštinu, nego i zabilježiti okolnosti u kojima naš čovjek živi i radi, kako on razmišlja i osjeća. Na ovogodišnjem susretu s Hrvatskim kulturnim društvom iz Koblenza dogovorena je i nadregionalna suradnja hrvatskih udruga i na izradi te izdavanju časopisa.
Za budući rad redakcije imamo i solidnu osnovu, izvedenu kroz digitalizaciju objavljenih brojeva, a koji se nalaze u arhivi portala naše „Riječi“. Statistika pristupa i pretrage sadržaja na internetu pokazuje kako to nije bio samo dobar iskorak, nego i ispunjenje obveze javnog nastupa te otvorenosti za sadržaje našeg rada. Mjesečno bilježimo preko dvadeset tisuća upita koji se odnose na sadržaj ili najavu rada Hrvatske kulturne zajednice.
Izlaženje glasnika Riječ u 2013. godini omogućeno je i novčanom potporom Ureda za odnose s Hrvatima izvan Domovine kao i godišnjim doprinosom Vijeća stranca grada Wiesbadena, Pokrajine Hessen, te Vijeća stranaca grada Idsteina na Taunusu.
Kolegica Katica Vraneša, predsjednica Hrvatske kulturne zajednice Mainz predstavila je rad svoje udruge, glazbeni CD pod naslovom: „Zvijezda sjajna nebom zasijala“. Sudionici skupa pokazali su se kao istinski zaljubljenici u tamburašku glazbu i bili oduševljeni ovim albumom kojeg su pripremili Tamburaški sastav i Zbor Hrvatske kulturne zajednice iz Mainza.
Na albumu koji sadrži četrnaest tradicionalnih božičinih pjesama te pjesma „Zvijezda sjajna nebom zasijala“ autorice Katice Kiš, a za koju je skladbu napisao prof. Ivan Potočnik. Potočnik je 40 godina radio u programu Hrvatske radiotelevizije kao zamjenik voditelja Tamburaškog orkestra. Već nekoliko godina dolazi u Mainz gdje podučava hrvatske tamburaše. – Ovaj je projekt ujedinio generacije Hrvata u Mainzu, okupio je i stariju i mlađu generaciju. To je doista jedinstven album i značajan je doprinos kulturi Hrvata u iseljeništvu.
Vrijedno je znati kako je u izdanju Kulturne zajednice iz Mainza 1997. godine objavljena monografija „Zagreb – Mainz“, a već prvi CD pod naslovom „Ima jedna zemlja djece iseljene…“ je bio samo mali dio dosadašnjeg rada članova HKZ-Mainz.
Pjesmama ispjevanim iz srca i duše obuhvaćen je tu dio bogatog raznovrsnog i autentičnog stvaralaštva hrvatskog naroda iz svih krajeva Hrvatske.
Na ovogodišnji susret povodom Marinja u Wiesbadenu ipak je kao sjena palo skandalozno ponašanja udruge „Hrvatski svjetski kongres“, a koja se u javnosti predstavlja kao predstavnik Hrvatica i Hrvata u Njemačkoj (i Svijetu).
Nasuprot tome, s Martinjem u Wisbadenu je demonstrirano zajedništvo četiriju kulturnih zajednica iz regije, HDZ-a, Katoličke misije, Hrvatske nastave… a za to nisu bili potrebni čak niti posebni „štatuti“, jer gdje vrijedi dobra volja, iskrenost i poštenje nema zapreke za ostvarenje zajedništva.