Dubravka Borić
Otplovit,
otplovit
do mojiẽga Brōča
tãmo slušot
viêrse pisnika,
kô, meju zvīzdãmi,
jeku kovōča:
dvodobnu,
trodobnu …
ča batî,
ča olzvõnjo,
ča bližje,
sve bližje
griẽ,
da ne moreš
nînder
uteć od njiẽ.
… Ča duõjde i
prišãpje:
Ča?
Čô?
Čẽ?
I mãter te tãko učila reć!
… Sa zvĩzd’ se spūstila
nôjdrãžjo mi jeka,
gorĩ plãmenon niskega neba.
Gorĩ …
Bubnjĩ …
Bubnjĩ i griẽ:
s Katînon,
Jovãnon,
Mikulon,
Ivãnon …
produôcon,
brdon,
petrôdon,
vãlon …
mojiẽga škoja
štrôdon i kãlon.
Manje poznate riječi:
——————————
viêrsi – stihovi
pisnik – pjesnik
meju – među
griẽ – ide
nînder – nigdje,nikud
ČȀ? ČÔ? ČẼ?– Što ?(u različitom govornom kontekstu)
produôca – dolac, plodna zemlja između dva brda
petrôda – kamenolom
vãla – uvala
štrôda – šira pokamenjena ulica