foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Bi mi dosta i kratak pogled na sliku …starica u maglovitu danu …pa da stotine sjećanja i osjećaja polete k meni. Koliko bi Ti moja draga, rođena 193o i neke, danas imala godina? Koliko smo još sretnih trenutaka mogli, željeli, propustili? Kako si me pratila, čekala, kosu češljala, mašnu vezala, ljubila… Bi dosta kratak pogled da osjetim koliko te, koliko mi… Bi mi dosta da se svega sjetim. Dostojne tog sjećanja, na um mi padaju samo pjesnikove slavne riječi…
Pismo majci
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
(Sergej Jesenjin)
Draga moja Sonja,
ova pjesma nas je pokretala i u mlade dane, a danas jos jace ljulja nase emocije, vraca u djetinjstvo, zali za nesvjesno propustenim.
Jako lijepo.
Puno toplih pozdrava od Ivke.
Svaka cast Sonja…Rodjena je tocno 30-e, i dan danas ziva i sama u obiteljskom domu u Sibinju. Cak i slici na ovu baku. Emile 5 za fotografiju.