foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Prva se sumaglica diže. Svjedočim rađanju novoga dana. Tu sam kad želim razmišljati. Lijepo je, uvijek je lijepo uz rijeku, našu rijeku. Ona uvijek nešto nosi …
Pun sam briga, pun tjeskoba …tako je brz i nekako trpak život. Kakvo je bilo prekjučer i jučer, pitaju mnogi, što činiti danas, propitkuju malobrojni a za sutra ….brojni nemaju niti hrabrosti pitati.
Sutra? Kakvo će biti sutra? Prevrćem u mislima. Pa se sve misli zapetljaju …ma da je samo ono djece podići. Da je samo ili barem, odraslima ih dočekati. Da je u starost mirnu uploviti… Da je ovo …da je ono …pitanja, strahovi, želje.
Rijeka uvijek nešto nosi …drvo, trave. Ili i dobar savjet, Treba znati poruke joj protumačiti.