NEMOŠ BELIVIT

Pa rat je, a u ratu se ne biraju sredstva

piše: Emil Cipar
Htio sam prvu kolumnu u ovoj godini posvetiti nekoj uzvišenoj temi, nekoj temi koja bi trebala biti sadržaj iseljeničke budućnosti, nekoj temi o kojoj će svi rado razgovarati.

Nešto iz kulture, obrazovanja, znanosti…

Ali! …Već dugo, dugo godina, a najkasnije tada kada sam shvatio kako je privremeni boravak u inozemstvu jedna velika utopija i da je integracija jedino prihvatljivo rješenje, boli me izostanak organiziranih Hrvata u javnom životu Njemačke.

U to doba …početkom 80-tih stvarno nas nitko nije trebao. Deutschland ist kein Einwanderungsland… ponavljali su njemački političari na način kako hinduistički svećenici ponavljaju svoje mantre.

Primijetio sam kako se udaljujem od Hrvatske, a da to nisam želio, ali isto tako bio sam nesposoban učiniti bilo što kako bih promijenio stanje. Moje aktivnosti u sindikatu i SPD-u sve su me više vezale u njemačko društvo.

Nisam znao koje se predstave izvode u Gavelli ili u HNK. Nisam znao koje su nove knjige na tržištu, a mnogi mladi autori bili su mi potpuno nepoznati. U Gradskoj knjižnici u Remscheidu mi je ponekad polazilo za rukom nagovoriti ravnatelja da nabavi koju knjigu iz izdanja „Matice Hrvatske“, ali to je uvijek trajalo i trajalo.

I onda …krajem 80-tih počela se oprezno mijenjati doktrina njemačke politike. Dogodilo se to baš u vrijeme kada se Hrvatska pripremala na samostalnost. Bila je to prilika za sve. Prilika kakva se više neće pružiti.

Početkom 90-tih nastalo je u Njemačkoj bezbroj hrvatskih društava. Najviše je bilo ogranaka HDZ-a što je u tom času bilo jako dobro. Bilo kakvo društvo, pod bilo kakvim predznakom okupljalo je Hrvate, a to se pokazalo vrlo korisnim.

Međutim sve te udruge djelovale su same za sebe …koordinacije među njima nije bilo, pa se ukazala potreba za jednim krovnim društvom po uzoru na Židovski svjetski kongres. Koordinaciju HDZ-ovih ogranaka u Njemačkoj vodio je tada samozatajni Stjepan Šulek, a s takvim intelektualcem vrlo širokih svjetonazora moglo se o svemu razgovarati.

Uzor je bio Židovski svjetski kongres, a to znači ne miješanje u unutarnje stvari i politiku Hrvatske, ali djelovati politički i kulturno u zemljama u kojima Hrvati žive.

Ali HDZ ne bi bio to što jest …sve drugo, a samo ne državotvorna stranka koja poštuje osnovna demokratska pravila …pa je na vrlo mučnoj konvenciji u Bonnu …početkom devedesetih besramno smijenio Stjepana Šuleka, a na njegovo mjesto postavio radikalnu i svjetonazorno vrlo usku Zdenku Babić Petričević.

Tadašnji izvršni tajnik HDZ Stjepan Mesić bio je gost na toj konvenciji. Pitao sam ga jeli svjestan činjenice da se ovim zaokretom u politici HDZ ugrožava jedinstvo Hrvata u inozemstvu? Odgovorio mi je:

–Pa rat je, a u ratu se ne biraju sredstva.

I stvarno HDZ je preuzeo brigu o Hrvatima izvan domovine i organizirao njihov društveni život, onemogućujući sve one koje su izvan ideologije HDZ da se u taj društveni život uključe.

Za sitne pare kupio si je i Hrvatski svjetski kongres koji je postao samo blijeda slika onoga što bi trebao biti. Svaki intelektualac od kalibra u širokom luku ga je obilazio, a o umjetnicima da i ne govorim.

Dvadeset godina poslije osnutka Hrvatski svjetski kongres ima još uvijek onu doktrinu koju mi je otkrio tada Stipe Mesić

– Pa rat je, a u ratu se ne biraju sredstva

I stvarno HSK se stalno bori za „ugroženo“ hrvatstvo, izmišlja neprijatelje, dijeli certifikate hrvatstva …Pravi Hrvat, Hrvat-katolik, Hrvat kojega poznaješ od djetinjstva… miješa se u unutarnju politiku hrvatske države …dakle sve ono što ne bi smio raditi, radi i dalje.

I razjedinjuje Hrvate kao što se to iz posljednjeg primjera u Berlinu vidi.

Berlinski igrokaz kojega je inscenirao nelegitimni predsjednik HSK Mijo Marić i dalje ugrožava jedinstvo Hrvata u svijetu, Hrvata koji bi se trebali ujediniti bez obzira na ideologiju i bez obzira na vjeru, ali Miji Mariću je vjera postala jeftina ideologija.

–Kad vjera postane ideologija, takva ideologija udaljava ljude jedne od drugih, a i Crkvu od ljudi. To je ozbiljna bolest, bolest ideoloških kršćana… U ideologijama nema Isusa… Ideologije su krute, uvijek… A kad kršćanin postane sljedbenik ideologije, izgubio je vjeru: nije više sljedbenik Isusa, postao je sljedbenik stava takvog razmišljanja.

Da je ovaj pasus napisan kurzivom nastao iz mog pera sada bih ja bio proglašen komunistom, titoistom, jugonostalgičarem, udbašem… ili nekim drugim retoričkim biserom iz skromnog vokabulara Mije Marića.

Imam sreću pa je autor citata papa Franjo. On apelira na katolike da ne ugrožavaju vjeru i da ju ne uključuju ideologiju.

Dok ovo pišem u naš redakcijski poštanski sandučić stiže sljedeće PRIOPĆENJE ZA JAVNOST: Hrvatski svjetski kongres pokreće globalnu peticiju za razjašnjavanje ubojstava nad Hrvatima širom svijeta i za izručenje J. Perkovića i Z. Mustača njemačkom sudstvu.

Nemoš bilivit!!! …kaže se sada u modernom hrvatskom slangu.

Ova akcija, ovo novo “krvarenje” za “hrvatsku stvar”, bi mogla biti veliki autogol, velikom domoljubu i Pravom Hrvatu Miji Mariću. Proces ovoj dvojici udbaša mogao bi na vidjelo iznijeti mnoge brizantne tajne iz bogate riznice tajni u HDZ. Već je do sada izašlo mnogo toga na vidjelo čega bi se svaki član HDZ-a morao stidjeti.

Tako sada već znamo kako su upravo Perković i Mustać instalirali dr. Franju Tuđmana na čelo HDZ-a. Da se prisjetimo nastanka HDZ-a:

Osnivačka skupština HDZ-a trebala se održati 17. lipnja 1989. u hotelu Panorama u Zagrebu, međutim, GSUP Zagreb je izdala rješenje kojim je zabranila održavanje skupštine, stoga je Inicijativni krug i Pripremni odbor HDZ-a odlučio da se skupština održi na nenajavljenom mjestu. Osnivačka skupština se održala 17. lipnja u prostorijama Nogometnog kluba Borac na Jarunu, a bilo je nazočni 48 osnivača i tri gosta iz Slovenije. Na Osnivačkoj skupštini za predsjednika stranke izabran je Tuđman.

Ovo je službena verzija, to znamo i to je točno. Ali sada znamo i da je sve to maslo UDBE, jer su ocijenili da Tuđman pored karizmatičnog Veselice nema nikakve šanse, pa su zabranili održavanje skupštine u hotelu Panorama, a istovremeno omogućili Tuđmanu legendarno „barakaško“ osnivanje na Jarumu bez sudjelovanja nepoželjne konkurencije.

Dobro su predvidjeli udbaši da im je opstanak moguć samo uz Tuđmana. S radikalnim Veselicom i pjesnikom Gotovcem ne bi imali šanse preživjeti kao organizacija. Tuđman ih je zbog toga nadario visokim položajima u Njegovoj državi.

Dakle …nije točno kako je Tuđman izabrao Josipa Perkovića za svoga savjetnika, nego je Josip Perković izabrao Tuđmana za svoga predsjednika.

Ljudi iz UDBE su i danas u Hrvatskoj vrlo utjecajni i vrlo moćni i nije čudo što se hrvatski vrh toliko zalaže za Perkovića.

A moćni su samo zbog toga što nemaju ideologiju. Njima je svaka ideologija dobra ako koristi njihovim interesima, a to su do sada i dokazali.

Želim Hrvatskom svjetskom kongresu puno uspjeha u skupljanju potpisa i želim vidjeti Miju Marića kako osobno, vezane u lance, privodi ovu dvojicu i predaje ih Angeli Merkel, ali bojim se kako su te cipele ovom Pravom Hrvatu ipak prevelike.

A nama ostalima Hrvatima koji nismo ni Pravi ni Veliki, a nismo ni članovi HDZ-a …neki čak, božemprosti, ni ne idu redovno u crkvu  …nama želim puno sreće u rješavanju svakodnevnih problema koji su nastali zbog toga jer se o nama nitko ne brine.