Komentar na tekst “Slavonija za lajkanje”
Milica Schmidt/02.02.2014./Der Weg ist das Ziel…ili Put je cilj….Kad odeš u “Tuđinu” znaš da nisi doma i vuče te stalno natrag…a vuče te večinom zato što ne možeš, gdje god bio imati sve …baš nitko nemože imati baš sve …. Tako da moraš čitav život putovati…sa sjevera na jug i obrnuto…to je sudbina migranata…i oni putuju čitav život da bi našli to što misle da im je važno….ali ipak ima i takvih koji znaju što je dobro za dušu…a ispunjena i zdrava duša čini zdravog čovjeka …u domovini ili našem zavičaju je naša duša ispunjena od lijepote krajolika ….šarenih …
Nikola Mića Grgurević/ 02.02.2014./Da…Istina je to, i sudbina svih nas u pečalbi…Oči uprte u daljinu, gdje srce i uspomene spavaju…A orah čeka i nada se…Moj oraje, oraje, daleko sam od tebe, svakim danom sve sam dalje… A ti širiš grane, širiš grane i još čekaš na me…
Mladen Šimić/02.02.2014./ Fotografija je lijepa . Čini mi se da vidim na putu i jednu ljudsku figuru koja daje humanu dimenziju prizoru. Malo ima praznine u duši ali ne tjeskobe . To je Slavonija kakvu i ja znam . Lijevo njive a na međi voćke . Desno je šuma koja štiti put od smetova . Dobro dođe zimi da se nakupi suhog granja za potpalu i vatricu da se ispeče kava . Bio sam i ja u Njemačkoj , četiri puta . I tamo ima ispucalog asvalta i neočišćenih puteva i pločnika od snijega .
Časna riječ , vidio sam svojim očima . Primjetio sam da Hrvati koji žive izvan Hrvatske više je vole . Oni koji žive u Hrvatskoj stalno nešto zamjeraju . Kad čujem da nemaju kuna moj otrcani argument je a koliko imaju u Moldaviji . Odgovor je isto otrcan . Nećemo se uspoređivati sa Moldavijom . Treba cijeniti ono što imamo . I voljeti .