foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Još zima je. A vidi ovo čudo! I život je često takav. Kao pogled na ovu sliku. Trnjem i cvjećem posut. Preprekama i slavolucima ispunjen. Suzama zalijevan, smijehom obasjan.
Kako je život čudan. Neda se zaustaviti, klicom, granom, cvijetom progovori.
I čovjek rodom uzrodi.
Primjetiš li i ti što čitaš ove redove, skrivene kutke ljepote u tvom srcu, sitne niti blagosti oko tebe, tople dodire milosti u tvom danu … Primjetiš li i ti samozatajno, skromno, tiho? Osjetiš li dragost u tišini, mirnoći, lakoći. Vidiš li kao i ja, ovu il oko tebe neku drugu, u ograde, žice, okove, spone, preduvjerenja …zarobljenu ljepotu?
Primjetiš li?
Ako jesi …uslikaj, nacrtaj, ovjekovječi, dodirni, pomiluj, zakloni, pomozi …
Ljepota se skriva svuda oko nas. Samo treba širom otvoriti oči, probuditi dušu, otključati srce… i udahnuti svijet dubokim udisajem. Pronaći ćemo ju u skladu i u kaosu, u mirnoći i u pokretu, u cvjetanju i u uvelosti. Pronaći ćemo je često i u svojem životu ma koliko on bio trnovit. Treba samo otvoriti kavez i pustiti ljepotu da leti, leti, širi krila i zarobi svijet svojom zagrljajem.
Slavonka