Potreban nam je mali vjetar u leđa, jer volje i znanja itekako imamo
pripremio: Emil Cipar
Na adresu “Hrvatskog glasa Berlin” pristižu dnevno zamolbe za pomoć razne vrste. Odgovaramo, savjetujemo, odbijamo, objavljujemo… ovisno o sadržaju poruke i …uvijek smo nekako nezadovoljni. Pitamo se …jesmo li postupili ispravno, možda nismo dobro procijenili zamolbu, možda…
Ovih dana obratio nam se mladi poduzetnik Danijel Hren iz Hrvatske. Što Danijel i njegova obitelj rade vidjet ćete iz njegovog pisma. Nadamo se kako ćete doći do istog zaključka do kojega smo došli i mi.
Ova vrijedna obitelj iz Rovišća kod Bjelovara više je nego spremna brinuti o samoj sebi, ali niz nespretnih okolnosti sprečavaju ih u tome. To je još najblaže rečeno. O čemu se točno radi vidjet ćete također iz Danijelovog pisma. Molim vas …pročitajte pažljivo i razmislite kako bi mogli pomoći.
Nama to izgleda kao kad vas netko tko je potpuno spreman na daleki put biciklom moli da mu posudite pumpu kako bi mogao napumpati gume. Razmislite hoćete li mu kao privatna osoba, ili kao udruga uskratiti tu pomoć.
Drugim riječima: na svima nama je hoće li ova tipična hrvatska priča dobiti svoj happy end.
Danijelovo pismo u cijelosti:
Odakle početi našu priču… Možda najbolje od početka, tko smo, što smo radili, što sada radimo i razlog zašto to radimo.. Mi smo tročlana obitelj, mama Ana, tata Dragutin i moja malenkost Danijel Hren.
Tata je oduvijek u sektoru proizvodnje, dugi niz godina i samostalni obrtnik. Proizvodili smo kovane ograde, tata glavni, a mama i ja pomoćni radnici. Usudim se reći da je bio jedan od najkvalitetnijih proizvođača u državi. Kod njega je postojalo samo savršeno, i ako nije tako, idemo ispočetka.
Zašto sam rekao bio? Posla je bilo sve manje, obaveze dolaze, treba živjeti i preživjeti. Tu su godine rada, tona i kilometara materijala koji su prošli preko naših ruku, gledanja kako sve ide u krivom smjeru i sve je manje nade za nekom pozitivnom budućnosti.
Vjerujem da je ključan bio stres, a sigurno i godine rada, tata je u studenom 2012. godine imao moždani udar. Tada je stvarno sve krenulo nizbrdo. Raditi više nismo mogli. Prošli su mjeseci oporavka, u ožujku 2013. dvije operacije karotida… I nakon oporavka mogu samo reći da moj otac više nije ista osoba. Nema više njegove savršenosti, preciznosti, snage, a ni volje. Lijeva ruka i noga zaostaju. Posljedice su vidljive, i jako je teško nositi se s time. Osobno smatram da je njemu najteže. On je osoba koja je sretna u radioni, koja voli raditi i stvarati, a to je za njega bila završena faza života.
U međuvremenu su se pojavili problemi s bubregom kod mame, čeka operaciju svaki dan. Zaposliti se je skoro nemoguće. Ušteđevina se otopila, posla nema, stigla je i odbijenica tati za invalidsku mirovinu. Trebalo je smisliti što i kako dalje.
Tada smo pogledali jednu kovanu ružu koju smo dobili na poklon i sinula je ideja. Nigdje nismo tako nešto vidjeli u prodaji, znanja, volje i alata imamo. To je bilo dovoljno da probamo da li će nam ići. Slijedilo je skiciranje, isprobavanje, greške, i na kraju proizvod s kojim sam konačno bio zadovoljan. Tada je uslijedio komentar da je moja ruža ljepša od one koju smo dobili. To mi je bilo dovoljno da proširim ideju. Tako sam osmislio svijećnjak, buket, a u planu je i svijećnjak za više svijeća, adventski, i još mnogo ideja, ali ću nastojati držati neki sličan dizajn, nešto kao zaštitni znak.
Nakon nekoliko prodanih proizvoda, i komentara da su ruže ljepše u živo, volja je još veća. Tata je opet u radioni, ovaj put on kao pomoćni radnik, mama pomaže i trudimo se. Nadamo se da će se prepoznati proizvod i koliko je truda uloženo u njega. Cilj je da prodaja lagano ide da obitelj može funkcionirati.
Bilo bi super proširiti prodaju izvan granica Hrvatske, po moru, obilaziti sajmove, poklon galerije… Prvi korak bi mi bio da se otvori kućna radinost, obrt ili nešto, ali u ovom trenutku si to ne možemo priuštiti. Potreban nam je mali vjetar u leđa, jer volje i znanja itekako imamo.
Jedan rezime onoga što proizvodimo… Proizvodimo poklone i dekoracije od metala. Sve je ručni rad i svaki proizvod je unikatan. Nemoguće je napraviti dva jednaka lista kao ni latice…
Budući da je riječ o kovanim ružama i svijećnjacima, ostali smo na bojama koje se koriste kod kovanih ograda, crna kao osnova, te srebrna i bakrena patina, a u budućnosti su moguće i druge boje.
Budući da se bliži Međunarodni dan žena, možda naša ruža nađe put u nečiji dom.
PS: Ove predivne ruže mogle bi uskoro krasiti vaš dom, ili prostorije vaše udruge, ili biti vrijedan zgoditak na vašim tombolama, ili biti vrijedan dar nekome do koga vam je jako stalo, ili…
Kontaktirati Danijela možete na njegovoj facebook stranici …ovdje, na telefon: 095 906 1666, ili na naš mail hglas.berlin@gmail.com