TKO ĆE MESIĆU REĆI ISTINU

INDEX.HR
Piše: Tomislav Klauški

DOŠLO je vrijeme da se Stjepanu Mesiću kaže istina. Da ga netko obazrivo trgne iz popodnevnog drijemeža, skuha mu kavicu, gurne u ruku Werthers original, namjesti Treći program Hrvatskog radija i prišapne da je gotovo. Da nema više. Da je igra završena. I da se može slobodno prepustiti penzionerskoj svakodnevici.

Neka gleda sapunice, vozi se u tramvaju, sjedi kod doktora u čekaonici i radi sve ono što penzići već rade. Samo neka više ne spominje nikakve “krugove” koji ga nagovaraju da se “kandidira” za bilo što, osim za šefa planinarske ture za Okić.

Neka opet ne kaže ništa

Shvaćamo njegovu želju da ostane prisutan u javnosti, da bude utjecajan, pa čak i važan. I evo, svečano obećavamo da ćemo ga se ponekad sjetiti: napravit ćemo neki intervju u kojem on opet neće reći ništa ili u kojem će ponovno hvaliti Vladu. Kao što je to radio proteklih pet godina. Ali to bi zaista trebalo biti dovoljno.

Samo neka više ne govori da će biti gradonačelnik. Ili premijer. Ili da će ići na izbore sa svojom listom. Toga smo se već naslušali proteklih godina i blagonaklono to pripisivali Mesićevoj navici da bude i ostane važan. Ali sad kad više nije predsjednik, netko bi mu zaista trebao reći da je gotovo.

Nema povjerljivih krugova

Nema više “povjerljivih krugova”, nema “širokih konzultacija”, kandidacijskih lista, misterioznih prijatelja. A nema više ni potrebe za Stjepanom Mesićem. Doista nema. Zapravo, nije je bilo već zadnjih nekoliko godina.

Kažu da je Giorgio Napolitano kriv za sve. On je postao predsjednik Italije u 81. godini, pa je deset godina mlađi Mesić pomislio da je još pionir. Poletarac. Nadobudni junoša. Misli da još ima fore dostići čovjeka koji obnaša dužnost šefa države u svojoj 85. godini.

Dolores je kriva za sve

Oni zločestiji, pak, kažu da je za sve kriva Dolores. Navodno još nije bacila oko na Mesića, što bi mu trebalo signalizirati da još nije dovoljno star. Da za njega još ima vremena. E pa, netko bi mu konačno trebao reći da nema. Nema više politike za njega. Kao što nema ni crne kave, ljute hrane i šetnje po vrućini. Neka se lijepo odmori. Kao što bismo se mi odmorili od njega.

Jer umorni smo od njegovih političkih ocjena i društvenih procjena, kao što smo umorni i od njegovih prijatelja koji mu uporno za kraj karijere traže neku novu gažu. Umorni smo od njegovih floskula i parola, kao što smo umorni i od njegovih tvrdnji kako ga “kontaktiraju neki krugovi”, kako “mora razmisliti”, kako bi “morao obaviti šire konzultacije” prije nego što donese odluku o kandidaturi. Neka se ne zamara. Samo neka kaže “ne”. Prije nego što bude prekasno.

Vozi moto utrke, kroti divlje konje

Priča o Mesićevoj navodnoj kandidaturi za gradonačelnika Zagreba nadovezala se na anonimne špekulacije (a ima li nekih drugih?) o tome da će biti predsjednik HNS-a, pa čak i počasni predsjednik SDP-a, da bi mogao na izbore sa svojom listom, pa da će biti premijer, pa da će voziti moto utrke, pa da će krotiti divlje konje…

Pa ako mu je baš toliko stalo do toga, ako baš želi biti važan, predlažemo mu da postane šef sindikata. To je u ovom trenutku jedini angažman koji je u isto vrijeme medijski eksponiran, koliko i lišen stresa. A opet pristojno plaćen.

Ujutro ruši Vladu, popodne pregovara s njom

Nemojmo se zavaravati, ta pozicija pruža nebrojene mogućnosti. Mesić bi tako mogao ujutro držati presice na kojima će prijetiti prosvjedom i štrajkom, a popodne pregovarati s Vladom. I tako svaki tjedan. A vikendom u Maksimir. I što je još i najbolje od svega, sve to ne bi ni morao raditi ako mu se baš ne bi dalo.

I neka se pritom ne opterećuje položajem zaposlenih, ne čine to ni neki drugi sindikalni čelnici, samo neka ima na umu da će ostati politički faktor. Bit će to skoro kao da je još uvijek predsjednik države: ima mišljenje o svemu, a ne odgovara ni za što.

Nije ni penzija za baciti

Eto, možda ipak nije još sve izgubljeno za našeg Mesića. Možda još dostigne Napolitana. Možda dočeka Dolores. Samo neka se kloni politike, izbora, lista, kandidature i sličnih stvari. Imamo dovoljno muke s ovima koji su ostali nakon njegova umirovljenja. Samo neka se opusti, upali radio, sklopi oči i nastavi sanjati da je još uvijek šef države.