Posljednjim uzdisajima molim vas da prekinete šutnju,
Svi smo povezani nesebičnim bitkama davnih godina
Odlučeno je da se naši domovi prodaju neprijatelju i
Da postanemo primjer zaboravljenih,
I mnogi su se uputili na nepoznate putove,
Mrtvi sinovi umirućih majki, i zakopani u
Preplitkim grobnicama,
Loša karma nas je sve jednako povezala,
Ponad srušenih zidina Vukovara,
Blago prikazanog u svim novostima svijeta,
Još jedna žrtva pripremljena za svoj kraj,
Dok je u mnogima želja za slobodom bila jača,
Da postanemo ono za što se borimo,
Iako bez potpore onih iznad nas,
Krvarili su do zadnje kapi krvi, a kasnije
Su djeca polagala cvijeće za nađene očeve,
Sramotno su se povukli svi koji su ih prodali,
Obuhvatili svo ukradeno blago,
I još danas supruga hoda mrtvačnicama da prepozna
Kosti svojeg ljubavnika,
Nadaleko bez lica i izbljedjelog osmijeha,
Mnogo se njih nije uspjelo vratiti dok su obećanja
Padala kao i njihova tijela.
Još jedna dogorjela svijeća na groblju mojega grada.
Još jedna zaboravljena suza na latici uvenulog cvijeta.
Još jedna uspomena na nečovječnost ’91.
Subscribe
0 Comments