….o Hrvatskom svjetskom kongresu Njemačka.
Piše: Josip Mayer Winnenden
Da se javljam na ovu temu ponukale su me upravo reakcije koje kruže po našim hrvatskim inozemnim portalima pod naslovom, MILAN KUJUNDŽIĆ, predsjednik “Hrvatske zore”- stranke naroda:
Javno osuđujemo svaki vid stranačkog uplitanja, neprimjerenog ponašanja i nepotrebnog urušavanja krovne udruge koja se zalaže za interese svih Hrvata u Njemačkoj.
A na jednom našem inozemnom portalu čitam upravo obrnuto: Danijel Lučić novi predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke, koji više nije nestranačka udruga On je u izboru dobio više glasova od svog protukandidata prof. dr. Siniše Kušića, koji je uz Franju Pavića izabran za novog dopredsjednika Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke. Tako je HDZ uz svoja dva nova dopredsjednika u Kongresu dobio i svojeg tajnika Niku Ereša, dok je za drugog tajnika izabran Petar Ćosić, dosadašnji dopredsjednik kongresa. I na kraju se dodaje: Mijo Marić, koji je razrješen funkcije predsjednika Kongresa Njemačke i dalje ostaje predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa na svjetskoj razini i nakon ove izborne skupštine nije krio svoje zadovoljstvo što je sve proteklo u najboljem redu i što ga je na funkciji predsjednika nasljedio dosadašnji marljivi dopredsjednik Danijel Lučić.
Biti će stvarno interesantno čuti što i kako će gospodin Josip Juratović na sve to reagirati. Hrvatski je pak prijedsjednik Ivo Josipović jednom napomenuo: -Želimo li napredovati, potrebno nam je mijenjati mentalitet.
Sada će netko reći, radi toga sigurno nećemo biti pametniji, možda ali mogli bi postati za mnogo čega u duši i stvaralačkom duhu, bogatiji.
U svakom slučaju, HSKNJ- je već odavno promašio onu povelju s kojom je sve to počelo na osnutku HSK 1993. godine u Zagrebu.
I sada se ja osobno pitam a možda i netko drugi, ljudi moji, čemu nam to sve služi s obzirom da nas politika ni strančarenje nije nikad zajednički većinski okupila a kamo li očarala, već naša želja u ljubavi i s voljom za više druženja s različitim ljudima.
Sjećam se još onih vremena i stranačkih pregovora, negdje oko 2000 godine, još prije osnutka HSK, kada se je govorilo o potrebama osnutka jednog društvenog, nestranačkog i nevladinog inozemnohg tjela, udruženja, komiteta, svejedno kako bi se to tijelo zvalo, koje bi razgovaralo i pomagalo iseljenicima više u društvenom i socijalnom smislu, te njihove probleme iznosilo i zastupalo iseljeništvo diljem Hrvatske, Europe i svjeta,ujedno se po potrebi, par puta sastajalo i sa Vladama domaćina i sa domicilnim Matičnim vladama.
Bilo bi to nešto poput njemačkog Gewerkschafta ili nešto slično, vjerojatno malo i drugačije nego što to funkcionira u HMI u Hrvatskoj, premda i tamo ima stranačkih uplitanja ..tj.mi Hrvati izgleda da ne znamo drugačije. A, tko kaže gledajući njemačke radne kolege, da ne bi mogli samo ako hoćemo stvoriti nešto i bolje.Tako sam si makar i sam zamišljao transparentnost i funkcioniranje i djelovanje, te nevladine nestranačke udruge.
U mjesto toga ..?
Hrvatske najveće stranke SDP i HDZ.nikad se nisu mogle kvalitetno dogovoriti …dosada …na koji način bi to civilno društvo u stvarnosti trebalo funkcionirati.
A pitanje je gdje je tim stranačkim strastima kraj, radi čega i sam smatram da tu trpi, radi raznih političkih pomutnji i nametanja zakona, jednih drugima upravo osim hrvatskih iseljeničkih udruga klubova i društava..iseljenička gospodarska grana..a to je ujedno i ona privredna i najdoprinosnija..koju mi u iseljeništvu imamo a, u Hrvatskoj nedostaje.
Sve više mi se čini da su i ti stranački nekompromisni dogovori i te kako kumovali slučaju kojega imamo danas u toj civilnoj organizaciji a zove se HSKNJ.
Nitko nema ništa protiv kongresa, u svakom slučaju Milan Kujundžić je tu u pravu, kada se zalaže za nestrančarenje u tom civilnom društvu.
Osobno mi je i samome žao, da nakon toliko opomena i raznih reakcija, nismo mogli stvoriti zajednički nešto dobro i kvalitetno, što bi dulje držalo vodu, osim ovoga što imamo sada. Ipak sam jedan od optimista, i smatram da za novi početak nikad nije prekrasno, Na tom putu hrvatskim udrugama i društvima, slično i novom vodstvu HSKNJ, želim puno uspjeha.
Željno čekam vrijeme da se konačno uz inozemna glasila i tiskovna izdanja, i na prvom programu HTV-a,konačno uz one domaće formira i čuju vjesti i iz Hrvatske dijaspore i iseljeništva,jer bez dobri i kvalitetnih vjesti i informiranja,nema nam ni kvalitetnog poslovanja a često ni druženja.