Kad je ćaća konja prodo svi smo plakali
ni on nije suze svoje mogo sakriti
tekst i foto: Emil Cipar
Konji i kočija na slavonskom drumu. Danas rijetka i neobična slika, a ipak …prije ne tako puno vremena konjske zaprege bile su jedino prijevozno sredstvo u Slavoniji.
Ali eto …konji otišli pod haube i samo je njihova snaga potrebna. Njihova ljepota se ne vidi, a nije više ni tražena. Danas se Šokci dive i ponose limenim karoserijama svojih auta proizvedenih u nekoj drugoj zemlji.
Sa konjima su nestali i brojni zanati vezani uz konje, kola i kočije: potkivači, užari, proizvođači konjske opreme, kolari, kirijaši…
Staro je iščezlo, a novo je bez duše, univerzalno. S novim se Slavonija nije suživjela i postaje sve neprepoznatljivija i izgubljenija u ovom velikom globalnom selu.
Ipak lijepo je znati kako još uvijek postoje nepopravljivi zaljubljenici u stare slavonske vrijednosti. Ova zaprega viđena u Rešetarima privukla je mnoge poglede i pobudila mnoge uzdahe.
po meni najbolja