Komentar na tekst i foto “Nebo iznad.”
Joža Prudeus
aurea vallis
zeleno zlatna dolina
pehar graševine sa sunčanim odsjajem
u svakoj kapljici
iza zelenih humova
požega zlatom užegla
idem pomalo bećarski razbarušen
uz cestu
puteljke što vijugaju ispod vinograda
seoca rasčičkana krajobrazom
imena znadem naizust
koja zaboravih očima skidah
s prašnjavih žutih ploča
učičkanih u čičak do koljena
četiri stavih na košulju dodjelivši si čaroban čin
časnika slavonskih cestara
raspela sa zataknutim svelim stručkom poljskog cvijeća
oko donjeg rasklimanog zahrđalog čavla
ukrug kosac jutros pokosio
tek u otkosu spustivši glavice ostadoše tratinčice
sjetih se kako ste od njih sićušnih
vjenčić vješto nizali
naherenim seoskim krovovima rode na dimnjacima
drže ravnovjesje
grozdovi jorgovana svjetlocrvenih
i sniježnobijelih cvjetova izazovni za trganje
ali neka
neka me ta napast mimoiđe i zbog Vas
jer ste ih voljeli više pod prozorom nego u posudi
pred kućom dvije djevojke vezu vez
sunce rastapa miris kamilice
ps na svježe bijeloj željezničkoj postaji čekam ubrzani
koprive žare uz tračnice