Shetland, vidimo se uskoro!
Marko Sladić (Črčkarije.com)
Iduća ekspedicija… Daleki i hladni Island!? Ili pak predivni Farski otoci puni zelenih livada, neobičnih uvala i divovskih klifova? No, potrebno mi je još mnogo godina šparanja kako bih stigao na ovo odredište, osim… ako ne užicam nekog norveškog ribara koji bi me, svojim ribarskim brodom, odbacio preko Sjevernog mora. Mislim kako to ne bi bio problem, uostalom, odradio bih mu to nekako na brodu.
Kuhati znam (od moje domaće maneštre lizao bi prste!), prati zahode i palubu također znam (hvala ti armijo!), čak mi ni krpanje rupa na ribarskim mrežama više nije strano, zahvaljujući teti Kate, staroj ribarici s otoka Brača koja mi, kada god ju sretnem, s guštom priča upravo o tom poslu. Šalu na stranu… jer karta, koju pogrbljeno u polumraku sobe upravo gledam, pokazuje nešto puno bolje – Shetlandske otoke u Škotskoj.
Brzo se bacam u istragu i saznajem kako bih se, ukoliko iz Glasgowa poletim za Kirkwall, gradić smješten na Orkney otocima, a zatim trajektom ili avionom za Sumburgh, najbrže našao u arhipelagu od stotinjak otoka, smještenom točno između Škotske, Norveške i Islanda.
Načuo sam kako o obalu ovih zabačenih otoka, Atlantski ocean u prijateljstvu sa Norveškim morem, tuče jače no igdje drugdje, stvarajući valove najjače na svijetu. To mi je, u svom e-mail-u, potvrdio i Tommy, gringo sjede brade, lokalni umjetnik koji je tamo doputovao još prije nekoliko godina. Zamolio sam ga neka mi kaže dvije-tri više, no on je bio preškrt na riječima. Šteta, pomislio sam tada, on očito želi sve zadržati samo za sebe.
Nedugo nakon što sam prekinuo kontakt s njim, skompao sam se s ekipom iz tamošnjeg turističkog ureda. Oni su bili punopristupačniji te su mi ispričali kako su prvi ljudi tamo stigli još prije 6 tisuća godina te kako su stoljećima naseljavali 15 otoka. Danas tamo živi oko 22 tisuće ljudi, a glavni grad je Lerwick. Ovaj gradić je smješten na najvećem otoku po imenu Mainland (kopno). Lerwick ima sve – luku, trgovine, školu, crkve, golf teren, teatar, galerije, kamene kuće, ulice, ceste, automobile itd.
Najponosniji su na svoje ribarske brodove, a kako i ne bi bili – svoju su pomorsku tradiciju naslijedili od norveških Vikinga koji su, ovo otočje, osvojili u 8. ili 9. stoljeću te, naravno, svojih predaka – Škota. Kažu, kako je i priroda tamo fenomenalna. Otvorena prostranstva za pješačenje i bicikliranje, ima napretek kao i velikih klifova.
Posvuda pasu ovce i krave. Poznati su još i po Shetlandskim konjima i ponijima te po psima (Sheltie). Za prijelaz s otoka na otok, u istraživanje mnogobrojnih arheoloških nalazišta ili pak u proučavanje i fotografiranje mnogobrojnih ptica, koriste se trajekti ili lokalni brodići. Predivnih svjetionika ima na svim stranama…
-Ma, jednostavno moraš doći i sam se u sve uvijeriti. Jedva te čekamo ugostiti!
Isto mi je poručio i John, lokalni fotograf koji ima svoju foto radnju u centru Lerwicka, u ulici Commercial Street na broju 165, odmah pokraj luke u kojoj su često privezani razni istraživački brodovi, ledolomci, jedrenjaci… Za razliku od Tommya, ljubazni je John bio otvoren za razgovor i strpljiv za sva moja znatiželjna pitanja.
–Johne, kako li je živjeti na najsjevernijoj točki Velike Britanije i biti okružen samo morem, morem i morem?
–Život na Shetlandu meni odgovara, no to je mjesto koje mnogi posjetitelji ili vole ili ne podnose. Razdvojen je od kopnenog dijela Velike Britanije, a put, jedinom noćnom trajektnom linijom, traje 12 sati. Alternativa je sat leta od Aberdeena do aerodroma Sumburgh na jugu otočja. Vrijeme se može promijeniti, iz divnog u očajno, u trenu.
Sunčani dan, u ljetnim mjesecima, odjednom se izmjeni te, preko mora, stigne gusta magla. Zima se može činiti duga uz kratke dane, ali u ljetnim mjesecima, a posebno krajem srpnja, noći su vrlo kratke. Sunce zalazi tek oko 22:30, a izlazi samo nekoliko sati poslije.
Vrijeme između, u kojem vlada polu-mrak, naziva se “ljetno zamračenje”. Svakipravi Shetlanđanin će vam reći kako, pokoji lijepi dan, doprinosi boljem osjećanju, ali ne živimo ovdje zbog vremena!
Shetland ima sve odlike modernog života kakav se može naći bilo gdje, ali tempo života je manje užurban od onoga koji se može iskusiti u velikim gradovima poput Londona, Glasgowa… Shetland također posjećuju mnogi bendovi i glazbenici, a ima i mnogo domaćih glazbenika.
Godišnje se održava i Shetland Folk festival koji je jedan od najpoznatijih festivala svjetske Folk scene s izvođačima koji pristižu iz cijelog svijeta. Ekonomski, otoke održava tradicionalna industrija ribarstva, poljoprivreda i naravno nafta, no o njoj poslije.
-Prema onome što sam uspio istražiti, imate sve potrebno za život, naročito u Scallowayu i Lerwicku. Veći gradovi na kopnu praktički vam ne trebaju!?
Da! Apsolutno je moguće nikada ne napustiti otočje. Neki stanovnici vanjskih otoka, vjerojatno nikada neće otputovati čak niti do Lerwicka. S druge pak strane, postoje otočani koji, zbog radoznalosti, putuju svijetom u potrazi za godišnjim odmorom, karijerom ili kako bi se samo maknuli s otoka na kraće vrijeme te otišli u shopping u “prave” trgovine.
Imamo i mi mnogo trgovina, ali ne i neki veliki izbor, ali meni osobno, to ne predstavlja nikakav problem. Na godišnji odmor, zbog paraglidinga koji mi je hobi, proputovao sam cijeli svijet – Brazil, Maroko, Francusku, Tursku, Indiju…
–Kakve su to divovske platforme oko otočja?
-Shetland je okružen naftom i naftnim platformama, ali one nisu vidljive većinu vremena zbog udaljenosti od obale. Tijekom 70-ih, 80-ih i 90-ih godina, često se moglo vidjeti naftnu bušilicu usidrenu izvan Lerwicka, ali danas to nije slučaj.
Također imamo i naftni terminal, Sullom Voe, gdje se dovodi sirova nafta zbog daljnjeg prijevoza tankerima. Isto tako, kompanija Total, upravo je u procesu izgradnje plinskog terminala, no ne brini, cijela ova industrija kod nas, vrlo je napredna i zato posjetitelji nemaju pojma što se oko njih nalazi.
–Dvorci i utvrde iza svakog su ugla. Pretpostavljam kako su jedan od omiljenih motiva tvojeg fotoaparata?
-Unutrašnjost Škotske poznata je po svojim dvorcima i utvrdama, ali Shetland ima samo Scalloway te dvorac Muness. Fotografiram ih manje no što misliš. Ljeti, leteći iznad tih utvrda, često viđam kako vrve turistima koji pristižu brodskim turističkim linijama. Godišnje, u Lerwišku luku pristane 50 – 80 takvih brodskih linija koje zatim nastavljaju prema Islandu, Norveškoj, Farskim otocima, Švedskoj.
-Fotografije, koje sam pogledao na tvojoj internet stranici www.couttsphotos.com, stvarno su super! Primjećujem kako fotkaš sve od portreta, pejzaža pa do dokumenata.
-Fotografiram sve na što naiđem. Pejzaže, vjenčanja, škole, obiteljske portrete, radimfoto-reportaže, fotografiram nakit – sve. Ja sam opći fotograf koji slika što god može, alispecijalizirao sam se za fotografiju iz zraka i to iz svojeg motoriziranog paraglidera, jedinog takvog u Shetlandu. Letjeti sam naučio prije 20-ak godina. Kako sam se usavršavao u letenju, sve sam više počeo istovremeno i fotografirati što mi daje neprocjenjivu mogućnost prikazivanja dijelova Shetlanda koje mnogo ljudi ne bi vidjelo.
–Kada si se počeo baviti ovim poslom? Reci mi nešto o svojoj foto radnji i poslu općenito.
-Posao je pokrenut 1959. godine kada se moj otac vratio na Shetland, nakon mnogo godina rada u novinarstvu kao foto-reporter. Započeo je radnju prihvaćajući bilo kakav posao, a u isto vrijeme je radio za lokalne novine “The Shetland Times”. Posao je počeo naveliko pristizati, stoga je moj otac postao glavni fotograf na otoku, a u jednom trenutku,zbog obujma posla, morao je zaposliti još nekoliko ljudi.
U kasnim 60-ima, pokrivao je više od 100 vjenčanja godišnje. Ja sam kod njega počeo raditi kao školarac, nakonnastave te subotama, što je danas nepojmljivo. Moji prvi poslovi bili su vrlo jednostavni poput sušenja fotografija nakon obrade te rukovanje sušilicom.
Naučio sam kako razvijati fotografije u tamnoj komori kada sam imao 10 godina, a raditi puno radno vrijeme, počeo sam nakon završetka školovanja, 1977. godine.
Jedan od najuzbudljivih zadataka, u dobi od 18 godina, bio je fotografiranje postavljanja, 100 godina starog, fenjera na svjetionik na otočičićima Ve. To su maleni kameni otoci koji su nastali zbog nekoliko brodoloma.
Fenjer je bio prenesen helikopterom te spušten na poziciju. Ja sam se nalazio u drugom helikopteru sjedeći pored otvorenih vrata i fotografirajući cijelu operaciju. Taj događaj je, vjerojatno, imao najveći utjecaj na moj interes prema avijaciji, a kasnije i fotografiji iz zraka.
Zatim sam išao fotografirati Sullom Voe, naftni terminal i luku Lerwick i to mnogo puta. Terminal sam fotografirao najprije iz zraka kako bih prikazao kako se rad odvija iz obje perspektive. Letjeti u helikopterima, mnogo je ugodnije. Avioni su brzi zbog čega mi se javlja mučnina te mi ih je teško uskladiti s objektom fotografije.
Takvi foto projekti rjeđi su u usporedbi sa snimanjem škola, vjenčanja i umirovljenja. Uglavnom, svaki je dan drugačiji i donosi nešto novo.
Moj otac se umirovio 1994. godine i nikada nije doživio digitalnu revoluciju. Otad je tehnologija rapidno napredovala. Od 2002. godine, počeo sam raditi s digitalnom opremom, a već do 2005. godine, potpuno sam odustao od korištenja filma te tako promijenio način rada.
Paragliding sam naučio 1997. godine, a nekoliko godina kasnije, s dolaskom digitalnog SLR fotoaparata, preletio sam cijeli Shetlandski arhipelag. Pronalazio bih te fotografirao lijepa polja. Tijekom posljednjih nekoliko godina, posjetio sam većinu otoka i okinuo nekoliko tisuća fotografija iz zraka.
-Imaš li neko omiljeno mjesto na otočju gdje voliš odmarati te uživati u miru i tišini?
-Nemam neko posebno mjesto, ali volim se dići u zrak i uživati u pejzažu. Posebno volimgledati zalazak sunca predvečer dok letim 500 metara iznad tla. Jedan odnajupečatljivijih letova, koje sam osobno iskusio, bio je let oko zaleđa Ronas Hilla, najvećeg shetlandskog brda visine oko 500 metara. Slijedio sam litice nekoliko milja na mirnom vjetru koji mi je omogućio održavanje u zraku. Pomoć motora skoro mi i nije bila potrebna.
-Preko maila sam, s dečkima i curama iz otočnog turističkog ureda, dobio informacije o festivalima, na koje sam i pozvan. Festivala ima podosta: Jazz Festival, Folk Festival, Nature Festival, Guitar Festival, Wool Festival… a najpoznatiji je Up Helly Aa, festival vatre i vikinga. O čemu se ovdje radi?
–Up Helly Aa je priča za sebe. Postoji mnogo individualnih Up Helly Aa-ova po cijelom Shetlandu. Postoji i Up Helly Aa sezona kada se ovaj festival održava, gotovo, svaki vikend od sredine siječnja do sredine ožujka. Porijeklo UHA je pomalo zamagljeno, ali se govori kako predstavlja i slavi povratak sunca nakon duge zime.
Uvijek se tamo nađe skupina Vikinga, maskirana procesija koja nosi goruće baklje sve do Valhalle iliti raja. Naravno, nikog se ne spaljuje na galiji, već se samo slavi s mnogo plesa i glazbe. Lerviški Up Helly Aa, najpoznatiji je festival s veličanstvenim prizorom kako 1000 ljudi nose zapaljene baklje i paradiraju ulicama prije nego što ih bace na galiju te ju zapale.
-Nedavno sam bio na jugu Engleske, na bijelim klifovima. Ima li klifova i kod vas?
-Nema klifova poput onih u Doveru na jugu Engleske, ali tijekom ljetnih mjeseci, u vrijeme zalaska sunca, neki od naših klifova na zapadnoj strani, svijetle narančastom bojom. To se događa zbog toga što se sunčeve zrake odbijaju od crvenog granita. Otok Foula, dom je najvišeg britanskog klifa, s vertikalnim padom, od 1200 stopa (365.8m) svrha u more.
-Sviđaju mi se poniji koje oblačite u vunenu oblekicu. Opiši nam malkice i narodne običaje?
–Shetlandske ponije voli cijeli svijet. Oblačenje ponija u veste, na otoku Fair, moderni je fenomen. Također imamo Socks (čarape), plešuće ponije koji su nedavno sudjelovali u reklami na YouTubeu.
U nekim se dijelovima Shetlanda još uvijek slavi Auld Christmas i to 6. siječnja. To je tradicija posjećivanja prijatelja i rodbine na Novu godinu, a druženja traju do ranih jutarnjih sati. Prilikom posjeta, tradicija je donijeti treset ili komadić ugljena za vatru, ali ovaj običaj polako izumire jer danas, gotovo, svako kućanstvo ima centralno grijanje.
-Johne, hvala ti na svemu. Veselim se skorom dolasku :)!
–Nadam se kako će ti se svidjeti. Vidimo se!
|
|