tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Iza i ispred su dani velikoga tjedna. Idemo u susret Uskrsu. Na veliki četvrtak, spomen posljednje večere, crkvene klupe nisu ispunjene. Dok je obred velikoga petka u berlinskoj crkvi Svetog Sebastiana pohodio veliki broj vjernika.
U čitanju, pjevanju muke Isusove, uz svećenike fra Tadoslava Tolića i fra Petra Lubinu, sudjelovale su razne glazbene grupacije: mješoviti crkveni zbor koji nedjeljama pjeva u crkvi st Bonifacija na Mehringdammu i operna pjevačica Evelin Novak, muška klapa “Berlin”, ženski vokalni sastav “Due Deni” te ženska klapa “Adria”.
Naravno, sve je to koordinirao župnik fra Petar Čirko te na kraju i zahvalio svima koji su sudjelovali u obredu.
Uskrsno bdijenje je u subotu u 18, 00 sati i u 23,00 sata. Dok su misna slavlja na Uskrs, u nedjelju i uskrsnji ponedjeljak u tri crkve – St. Bonifacija na Mehringdammu, St. Sebastiana u Weddingu i St. Marije u Spandau, prema uobičajenom nedjeljnom rasporedu.
Bilježimo zanimljivu crticu iz propovijedi fra Petra Lubine na Veliki četvrtak.
-Krštenjem smo primili Duha svetoga, Isusa i njegovu ljubav, ruku spasenja a ne koristimo to, ne ispunjamo se time iako nam je dano.
Usporedba: Tamo negdje iza prvog svjetskog rata bio je težak život. Mladi bračni par s malim djetetom, odluči krenuti u novi život. Kupit će karte za Ameriku. Dugo su radili da ostvare taj san. I uspiju. Sakupiše dovoljno novca te kupiše brodske karte.
Žena je razmišljala ovako: Dug je put, spremit ću kruha i sira neki se nađe u putu. Te pripravi tridestak kruhova i spremi isto toliko sireva.
Na brodu, prvoga dana, žena izvadi jedan kruh i sir te se sve troje nasitiše jela. Tako i drugi, treći i četvrti dan. Pega dana Kruh i sir otvrdli pa kad ga žena iznese za jelo, a dijete udari u teški plač. Vide i roditelji da tako više ne ide pa skupiše nešto sitniša da barem dijete u brodskom restoranu, može nešto pojesti. Nakon nekog vremena, dijete se vrati, ali sad plače još žešće nego li prije.
Roditelji stali ispitivati što se dogodilo, zašto dijete tako neutješno plače.
–Pa jel ti žao potrošenog novca? E, ako je samo to …
A dijete kroz suze odgovori:
– Ne plačem ja zbog novca već zbog toga jer smo sve dane imali i ručak koji je uračunat u cijenu brodske karte. Mogli smo u restoranu jesti svaki dan!
Eto, takva je i naša karta za brod s Isusom koju primismo krštenjem. Puna ponuda koje ne koristimo.