ŠTO JE NAJVEĆE BOGATSTVO

Pariz -Svijet bogatstva i mode …drugi dio

tekst i foto: Marijana Šundov
1. La Defense - detaljPariz, 20.travnja 2014./ Uz ona dva slavoluka pobjede koja sam spomenula u prošloj reportaži, Pariz ima i treći veliki luk ili slavoluk – Grande Arche.

Treća, posljednja sagrađena, najveća pariška vrata, leže paralelno sa druga dva slavoluka na istoj osi. I nalaze se u novom dijelu Pariza, predgrađu – La Defense.

La Defense je najveća planski građena poslovna četvrt Europe, u kojoj su smješena sjedišta oko 1500 velikih, multinacionalnih kompanija (od kojih je 15 među 50 najvećih u svijetu). U sedamdesetak staklenih nebodera La Defensea  radi oko 200 tisuća ljudi.

3. La Defense -veliki slavolukStojeći ispod ogromnog bijelog svoda slavoluka koji je i zgrada i spomenik, gledajući svjetlucave nebodere ispred mene mislim: „E, ovo je slavoluk za diviti se. Istinski slavoluk našeg doba.

Trijumfalna vrata kroz koji ne prolaze vojskovođe i vojnici u trijumfalnoj povorci poslije bitaka, nego vođe 21.stoljeća, čitaj direktori i vlasnici velikih multinacionalnih kompanija. Oni koji imaju velike zarade, bogatstvo, ekonomsku, a tako i stvarnu moć danas.“

Sa četvrti La Defense i mojim posjetom tamo je bilo slučajno. Ova četvrt nije u vodičima. A, po meni itekako bi trebala biti. Stojeći ispod Napoleonovog slavoluka pobjede koji je na maloj uzvisini, a točno ispred mene vidjela sam zgrade u daljini i drugi ogromni slavoluk. Imala sam vremena i bila sam znatiželjna.

3.a Ispod slavoluka La DefenseMeđutim ništa me nije moglo pripremiti na ono što se nakon 20-tak minuta vožnje našlo ispred mene.

Svjetlucavi grad betona i čelika, pokretnih stepenica, svjetlećih reklama, modernih umjetničkih djela uzdizao se obasjan zrakama zalazećeg sunca. Na staklenoj zgradi koja je ležala horizontalno mijenjala su se svjetla prozora i velika obasjana slova trga i trgovačkog centra znakovitog imena „Četiri godišnja doba“.

Uz stepenice popela sam se do ispod velikog slavoluka koji je i spomenik i zgrada. U zgradi – slavoluku je smješteno i jedno od francuskih ministarstava – dešifrirajući natpis na ulazu ( ne znam francuski, ali snalazim se sa latinskim jezikom) vidim kako se pored ostalog radi o ministarstvu prometa i energetike.

2. La Defense detalj sa slavolukomIme pak ova veličanstvena četvrt duguje kultnom spomeniku „Obrana Pariza“ –„ La Defense de Paris“, podignutom 1883.vojnicima koji su branili Pariz tijekom Francusko-pruskog rata. Ovaj spomenik trenutno uz čak 60-tak drugih spomenika krasi baš ovu posebnu četvrt.

Pomislim kako je i ime kvarta prikladno: „Obrana Pariza – o da samo oni narodi koji imaju jaku ekonomiju su istinski neovisni i jaki. Sadašnji ratovi vode se za izvore energije – naftu, plin…Ne za slavu – nego profit i novac.“

Sjela sam popiti kavicu diveći se kroz staklo ovom čudesnom gradu ispred mene. Kako je sunce zalazilo tako su se mijenjale boje staklenih zgrada. Na kraju nestalo je sunca, ali ostala su svjetla, svaka zgrada svjetlila je svojom bojom.

Pomislila sam kako je i ovo ljepota, ljudskom rukom stvorena ljepota i sklad, a ispod toga sloja ljepote gotovo vidljivo pulsira bogatstvo i moć. Kako se radi o poslovnoj četvrti gdje na kavicu idu ljudi visokih plaća nije me iznenadila ni cijena kave – šalica čak 7 eura. Pomislim kako je ovo za sada moja najskuplja popijena kava.

4. Champs-Eysees detaljOno po čemu je Pariz svjetski poznat je jedna posebna ulica mitološkog imena Elizejska polja – „Les Champs-Elysees“.

Umjesto palih heroja iz grčke mitologije po ovim Elizejskim poljima šetaju turisti – kako oni zaljubljeni u ljepotu i umjetnost tako i oni zaljubljeni u visoku modu.

Široka avenija duga oko 2 kilometra za Francuze je najljepša na svijetu. Najljepša?  Baš nisam sigurna, ali najskuplja? To sigurno je! Tu su u nizu jedna do druge nalaze se poznate trgovine i marke Dior, Boss, Vuitton…Izlozi su svojevrsno nadmetanje u cijenama, ali i ljepoti. Ima mnoštvo predivnih izloga koje je užitak gledati, ali i ne mali broj onih koji graniče sa neukusom čistim šundom.

5. Izlog trgovineŠto reći za izlog gdje je ogromni zlatni dinosaur.

Vidim kako cijene izloženih predmeta u pojedinim trgovinama sa markama koje se prodaju i kod nas, nisu iste. Na primjer, ovaj pariški Boss je puno skuplji – i do stotinu puta.

Naravno radi se o posebnim kolekcijama za probranu klijentelu. Običnim smrtnicima ulaz zabranjen.

Ne može se u te trgovine baš ušetati, treba pozvoniti, sačekati…

…pa ako te puste.

6.Lafayete galerijaZato je ulaz bio slobodan u Galeriju Lafayete – ogromnu robnu kuću. Unutrašnjost je poput kakvog hrama, staklena kupola sa vitražima diže se visoko iznad, a katovi su ispod u krugovima. Tako da sa svakog kata imaš balkone i možeš vidjeti i ispod i iznad – što se nudi, te naravno u svakom trenutku iznad glave tu veličanstvenu stakleno-čeličnu konstrukciju kupole hrama mode.

Šetam se sa Anjom, dragom djevojkom, kćeri moje prijateljice Sonje. Tu je na studiju u Parizu nekoliko mjeseci, a u sklopu programa Erasmus.

Naravno, šetamo se ništa ne kupujemo, a i zašto bismo. Svaki od tih izloženih odjevnih predmeta ima istaknutu cijenu koja višestuko premašuje materijalnu vrijednost istoga.

7 Anja u LafayeteDolazimo do kolekcije rublja. Cijeli odjel je dekoriran s čipkama i satenom. Valjda se želi pobuditi u ženama osjećaj kako su djevojčice u kući lutaka. Smijemo se minijaturnim čipkanim odjevnim predmetima u raznim bojama.

„ Ma tko bi to nosio“, kaže Anja.

Poslije u hotelskoj sobi razmišljam o današnjem danu i bogatstvu Pariza. Razmišljam o modi i njezinim paradoksima. Robne marke su indentiteti onim ljudima koji ih ne traže u sebi. Zato su ti predmeti tako „ekskluzivni“ jer kada bismo ih svi mogli kupovati izgubili bi svoju „vrijednost“.

Nosim Prada torbicu od nekoliko tisuća eura pa vrijedim više od tebe koji je nemaš. Imam dakle jesam.

Da li je to zaista tako? Vrijedim li ja više jer nešto imam?

Nije tako. Svi smo mi u dubini isti – ljudi.

Znam kako se one prave istinske vrijednosti ne mogu kupiti novcem. Sebe se ne može naći u predmetima ma kako skupi bili.

Naravno, svijet stvari treba poštovati. On ima svoje mjesto u ljudskom svijetu. Trebamo odjeću, obuću, kuće…Ima predmeta koje cijenimo zbog njihove istinske kvalitete i ljepote.

Jedno znam, sebe ne treba nikada tražiti u stvarima. Ja jesam – postojim, slika sam Boga, a to je najveće bogatstvo…i nije materijalno.

Pariz -Svijet bogatstva i mode …prvi dio

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments