Mirko Popović
da li ćemo se jednom
sretati kao duge sjenke
u predgrađima
bez pitanja bez pozdrava
da li ćemo se jednom
pod verandama ljubavi
tražiti i začuđeni brati
svenulo vrijeme u herbariju
da li ćemo se jednom
buditi u snu lipa
krikom snage između svjetova
da li će se u trenu
ako se pomaknem
ovi cvjetovi bezglasni
samo sasuti
po putu do tebe
po bespuću do mene
ili će nas samo
iz sna dizati
recitali mladih pjesnika
i mi ćemo napokon znati
da postoje stvari koje neće biti
ni u drhtaju svjetova
ni u priviđenjima
ni u žeđi na usnama
ni u nespokoju dugih sjenki
u predgrađima
sa žednim alejama
u kojima smo nekoć tražili
bit svih stvari