Lirika samoće
Napisao: Ferdo Crnogorac
U snovima, oka budna
Iz šapata tiha, lista,
U kamenu užganutu
I maglama dno ponora
Pod oblakom izranjenim
I krilima sure ptice
Gradio sam
U potaji
Sliku moje ljepotice.
Koje sam sve vatre bio
I trnio.
Suze rijeka,
svim klancima navodio
U plamenu izgarao
A pepelom oči mio
I živio
Da joj put u želju slijem.
Da je sretnem, a i doznam
Što se u njoj krilo
Što je u njoj tako milo.
Ne traži me, tamo- negdje
Ispod svoda tuđeg neba
S tobom sam ja
U tvom raju
A i paklu kad ustreba.
Nikad nisam odlazila
Nikada te s nevjerila
Nit sam htjela,- niti mogu
I ako su mnogi htjeli
Da nam skrše naše duše
I pokore drugom Bogu.
Samo malo pruži ruku
Moja te već dugo čeka
Da ti slijem na dno dlana
Vale mora
Bistre vode svih izvora
I taloge iz jezera
A od zala dušu sperem
K`o dječarcu
U džepiće kamenčiće
Blaga vrla iz brijegova
I planina
I dolina
Što ih čuvam već odavna
Samo za te.
A ti meni, ma gdje da si ispod neba
Cvijet iz srca,
Njime kosu da mi skitim
Od latica stijeg nam svijem
I mirisom nas obvijem.
Pomiluj me po obrazu
Da mi radost melem kane
I zacijeli naše rane
Pa našima tad krenimo
Ravno,
Poljem,
Kud još ljute ose zuje
I busenju mrke guje.
Gazit ću ih bosih nogu
Proći će mo
Ti još živiš
I trajat ćeš
A ja
Ja sam vječna
Mene ubiti ne mogu.
U dnu tamo
Gromkim glasom zovi brata
Nadovikni poludjelu grmljavinu
Nek` zatvara paklu vrata.
Po tom djeda a on oca
Neka spreme s mora boca
Sestre zovi iz visina
Neka vezu maramice
Svu rodbinu iz ravnina
Nek` trpezom liju vina.
Budi mrtve
Davne bane
I junake kraj husara i tatara
I župane
Nek` potežu svim zvonima o konope
Kralje naše s draguljima iznad glava.
I seljane
Sa krunama užarenim povrh čela
I u smrti ponosita.
I vilu mi s velebita,
Onu prvu po ljepoti
Zajedničku nama svima
A ne samo jedinima
Sve princeze ugostimo
One tano iz daljina
Ove `amo drugog svijeta
Neka dođu
Kako žele iskićene.
Mojom haljom,
U krpama
Što mi vuci strgnut htješe,
Kosom mojom umršenom
Zlim burama iz svih strana
I vremena
Pljuskovima lica prana
A očima boje neba,
Nisu suze,
Već biseri svjetlucaju.
Nad ljepšat ću svaku od njih.
Visoka sam,
A još viša,
Moraš htjeti, tebi stasam.
Pogledaj me. Ovo ja sam
Nemaš druge.
I kakva sam.
Daj pod ruku,
Djelit` će mo svaku radost
I podnosit svaku muku.
Putem će nam trave rosom
Barut s naših skuta sprati
A iglice s borovine
Kosu će nam isčešljati.
Ipak,
Obazri se koji puta
Još im rozi iza trnja
Kad nasrnu ti me brani
Laktom, ako ništa drugo
Pa ima te
A vjerim se evo zate.
I s ponosom nadmi prsi
Imaš s čega uzme kročit
I uzašto se podbočit.
Eno već nas svi čekaju.
Ne crveni junačino
K`o da ne znaš što su svati
I ne skrivaj novu robu
Što je svezla naša majka
Eto viri iz dolame
I znam da ćeš mi je dati.
Vjernost moja trajat će ti
Čak i kad bi vječnost stala
Ma kolika da ti jesam
Ne mogu ti biti mala.
1992. U Krefeldu,-ispod tuđeg neba