Stanka Sršen
More je beskrajno, plavo more
gledajući ga pomišljam na proljeća
što su te uvijek vraćala
Zajedno smo gledali sunce
u plićaku i krpice mekanih
bijelih oblaka
što ostvarivale su sve naše želje
u tvom blagom šapatu
i obećanju da zajedno ćemo
postići sve, pobijediti sve
Sve osim moga čekanja, osim
moje samoće
Već hladno je na pijesku, na obali
koju si zaboravio
izgovaram glasno i otvaram oči
pred kojima je san sagorio
i raspršio se u tvom pogledu
O autorici: Stanka Sršen, rođena prije nepunih pedeset godina u Slivnu, općina Metković, ima srednjoškolsko obrazovanje, zanimanje turizam i ugostiteljstvo; poeziju objavljivala na nekoliko portala (u Hrvatskoj i Sloveniji) i u časopisu Hrvatska misao u Sarajevu.
gledajući ga pomišljam na proljeća
što su te uvijek vraćala
Lijepo!