tekst: Sonja Breljak
foto/slika: Marica Mršo Kolak
Bugojno-Uskoplje-Berlin/ Možda smo se poznavale i u onom prošlom životu, tko zna? Ovo “prošli život” moj je naziv za moj/naš život prije rata. Sve u svemu Maricu Mršo Kolak upoznah kao susjedu od preko puta bliskih rođaka u Uskoplju.
– Marica crta, slika, vele mi.
Pa nas dvije u kojem od slučajnih susreta tako riječ po riječ …Tko o čemu, ja o pisanju i Hrvatskom glasu Berlin a Marica o slikanju, kolonijama, izložbama.
U međuvremenu, objavismo na portalu više priloga pod naslovom “Što nam rade naši u Srednjoj Bosni” iz pera i kista Marice Mršo Kolak.
Nek se vidi da Hrvata ima, da život ide dalje, da ljudi žive, rade, stvaraju.
Marica Mršo Kolak je članica udruženja likovnih umjetnika Srednje Bosne. Netom smo objavili tekst o njenoj drugoj samostalnoj izložbi u bugojanskoj galeriji u Kulturno-sportskom centru.
Marica slika motive: morskih pejzaža,detalja iz života afičke žene, ljepote mladalačke svježine, motivi iz težačkog života nasih predaka, cvjetne detalje, likove iz vjerskog života.
– Eh, radije bih imala jednu sličicu nastalu ispod Maričinih ruku, odgovaram na ponudu ljutog, prirodnog i …kad se ne pretjeruje …kažu i ljekovitog bosanskog specijaliteta od šljive.
– Može i veću ako želiš, samo reci detalj, otpisuje mi Marica.
A iz mene kao iz topa izletje: – Nešto nježno i toplo …majka i dijete …
To je bilo u razgovoru od prije dvije večeri. A jučer me Marica već izvještava:
–Pogodi šta radim? Inspiracija došla. Mislim da će ti se svidjeti. Uzela sam tvoj lik curice od 12 godina, smatram da si takva izgledala. Lik djevojčice naget na krilo majke …
Uvečer stigla već i slika. Stvarno, nježno i toplo …majka i dijete. Moj motiv.
Sliku već čeka mjesto iznad mog radnog stola. Kad podignem pogled s računala nek me zagrli toplina mog (i ne samo mog) omiljenog motiva …majčine ruke na ramenu.
Hvala Marice!
